** Budan.blog.hr ** Alternativa, zen filozofija, duhovne teme, haiku, poezija, umjetnost, vizije, mudrosti, razmišljanja, priče

O MORALNOSTI SLUZBENIH VJERA
ateist nije zlocinac

Sve tri »religije knjige« slave zrtvu Abrahamovu, zapravo njegov, sto bi rekla Carla, zlocinacki pokusaj zrtvovanja Izaka... Ti mi onda ucitelji kazu da je njihov nauk moralan, a da je moje stajaliste, po kome ne bih ubio ni svog psa Bobu, a kamoli svoju kcer, pa makakav mi Bog to pokusao
sugerirati, davolsko. Probudite se, drage kolege. Zrcalo je na zidu, speculum fidei, kako vi to kazete, pa pogledajte sebe i svoje ucenje!

pise nenad miscevic


Sadamovo pogubljenje na Kurban Bajram otvorilo je mnoga pitanja, uglavnom negativno intonirana. No, ostala je jedna pozitivna zanimljivost.
Umjesto da se pobune protiv Zapadnjaka sto im smicu bivseg predsjednika na sam Dan zrtvovanja, kao da je on zrtveni jaganjac, muslimani su se podijelili: vecinskim je to siitima bila festa, manjinskim sunitima smrtna uvreda. Ovaj detalj zorno ilustrira jednu mnogo obuhvatniji cinjenicu: vjerski su identiteti vrlo »tanki«. Samo to da ste musliman ili, recimo, protestant, jos ne odreduje kako cete vrednovati spektakularno pogubljenje na vas vlastiti veliki blagdan.
Zasto su vjerski identiteti tako tanki, u usporedbi s, recimo, nacionalnima? Ima vise razloga. Vecina se nacija od vecine svojih susjeda razlikuje po jeziku, a mnoge evropske nacije imaju jasan vecinski jezik.
Religije nemaju, osim zidovstva, koje je silom utjeralo upotrebu hebrejskog. Ne govore svi krscani isti jezikom, niti svi muslimani, niti svi budisti. A jezik je vrlo bitan za bogati, »gusti« identitet. Drugo, narodi su se tijekom protekla dva stoljeca iz petnih zila nastojali organizirati u nacionalnu drzavu, a mnogima je to i uspjelo. A takva drzava onda stotinama kanala i kanalica jaca, obogacuje i promice vecinski nacionalni identitet.
Vjere se uglavnom nisu politicki tako postavile. Stoga su nadnacionalni, globalni identiteti, kulturni-vjerski, »civilizacijski«, ideoloski, spolni i mnogi drugi beskrajno tanji od suvremene pripadnosti narodu.


tanko je dobro

Ova je tankost vjerskog identiteta dobra vijest, jer govori da su globalni »sukobi civilizacija«, u ovom slucaju globalni vjerski sukobi, manje vjerojatni nego li nacionalni. Sami smo bili svjedoci da je sukob naroda razlicitih vjera u Bosni bio prvenstveno nacionalni; takoreci prvi vjerski rat medu ateistima. »Pusti ateizam, reci jesi li ateist katolik, ili ateist pravoslavac, pitala me jednom jedna vrlo obrazovana dama, s magisterijem iz politickih znanosti. Manje smo pozornosti obratili na
slican slucaj Albanaca, koji su vecinom muslimani, ali ima i krscana katolika; tamo je opet nacionalna solidarnost bila mnogo jaca od vjerske. Konacno, ima na svijetu nesto ateista, pogotovo u najrazvijenijem dijelu, a ima i faktickih nevjernika, koji se tako ne deklariraju, ne razmisljaju o tome, ali naprosto nisu vjernici i tocka. No, s druge strane, tinjajuci izraelsko-palestinski sukob, kao i bushevski »rat« protiv terorizma doista prijete mobiliziranjem vjerske netrpeljivosti i idu na ruku politickim huskacima, »vjerskim poduzetnicima«, koji na nepravdama prema vrlo razlicitim narodima, od Cecena, preko Bosnjaka do Palestinaca, ciji je jedini zajednicki nazivnik to da su slucajno svi muslimanski, grade ideologiju globalnog sukoba i iz nje izvlace za sebe ogromne koristi. Kao i
njihovi »partneri« na zapadnoj strani.


neutralna vlast

U takvoj je situaciji vjerski neutralna drzava pravi blagoslov. Nije losa za prvu ruku cak ni ona priblizno neutralna, kakve su danas, recimo,Hrvatska, Slovenija ili Madarska, gdje se vecinskoj vjeroispovjesti ide nesto na ruku, ali unutar jasno definirane opce neutralnosti. Jos bi bila bolja istinski neutralna ali dobronamjerna drzava, koja bi isla na ruku manjinskim religijama zato sto su manjinske, da bi time izrazila jednako postovanje prema manjincima, svojim gradanima. Koja bi podrzavala gradnju dzamija na Rijeci, u Ljubljani, u Budimpesti, gdje cesto srecete muslimane.
Gdje se ne bi, kao u Sloveniji, donosili potencijalno diskriminatorni zakoni o vjerskim zajednicama. Gdje cijeli drzavni vrh ne bi, kao kod nas ili u susjedstvu, vjernicki paradirao na vecinskim vjerskim svecanostima, kao da u zemlji nema ateista ili manjinskih vjernika, pa je vlast sama u dusi
katolicka, i simbolicnom nazocnoscu svojih celnika u crkvi to potvrduje. Nasi se uce svratiti kod pravoslavaca, trebali bi i k muslimanima (dok bi se Bandic svojim serviranjem hrane dobro uklopio kod Hindusa, da nije po tamosnjim mjerilma, kao i svi mi, iz neciste kaste).


papa protiv suzivota

Zajednicki zivot u politickoj zajednici pretpostavlja i stanovito moralno slaganje, ne oko svih pitanja, ali oko mnogih. Odavno je postalo jasno da drustvo ne moze prezivjeti ako jedna grupa (recimo protestanti ili pravoslavci), smatraju drugu (recimo katolike), zlocincima i vrazjim slugama; jasno je da to vodi u beskrajne vjerske ratove. Iz toga se jednostavnog uvida i rodila novovjekovna tolerancija. Susjed krive vjere, ili ateist nije samim time zlocinac. Takav je stav preduvjet suzivota, normalnog drustva i obicne svakodnevne civiliziranosti. Jezovito je stoga ovo sto se omaklo papi, tvrdnja da su ateisti sluge Davola. A problematicna je i moralna osuda vjernika drugih vjera koji pogresno misle da Isus nije bio sin Bozji, kao da bi to trebala biti najocitija stvar na svijetu.
Najgora je sugestija da je to stav prema ateistima koji bi prosjecni katolik trebao zauzeti. Jer to kaze sam crkveni poglavar, uz to jos i takav poglavar koji se cijeli zivot upravo bavi crkvenim naucavanjem, a ne politikom.
Ivan Pavao Drugi bio je mnogo vise papa za odnose s javnoscu, koji bi katkad ublazio ucenje, mozda za to da bi pobrao pljesak i odobravanje. Novi papa doista djeluje kao doslovni glas crkve, a strasno je ako crkva doista misli to sto je papa rekao. Ateistima je neugodno. Zdravko Zima se u inace izvrsnoj kolumni nekidan cak ponudio da nas brani time da kaze da su i ateisti vjernici. Valjda vjere ateisticke. Nisu, znam to iz vlastitog iskustva. Ja sam ateist i ne smatram se nikakvim vjernikom. Iako mi je zima pri srcu kad citam sto se govori.


ogledalo vjere

Krscanima, posebno katolicima, trebalo bi biti mnogo neugodnije. Moja bi pokojna, vrlo pobozna tetka, da je ziva, trebala vjerovati da ima necaka koji doslovno sluzi silama tame. Koji je nesposoban za ikakav moralni cin, i kojeg jedva da bi smjela primiti u svoju kucu, kamoli hraniti na Bozic odojcima i buhtlama. Pokojna Smiljana Rendic, moralna junakinja i novinarka Glasa Koncila, s kojom sam godinama provodio beskrajne sate u razgovorima o krscanstvu i zidovstvu, morala bi me izbaciti iz stana, da je ne zarazi moj ateisticki nemoral. Apage, Nenade! Ako najblizi rodaci i prijatelji ne mogu
zivjeti s nama, kako ce ostali? A sve to u situaciji u kojoj sukob vjera prijeti da postane kljucni negativni faktor globalne politike.
S druge mi se strane namecu pitanja o moralnosti sluzbenih vjera. Kad smo vec na Kurban Bajramu, sve tri »religije knjige« slave zrtvu Abrahamovu, zapravo njegov, sto bi rekla Carla, zlocinacki pokusaj zrtvovanja Izaka. Krscani, muslimani i Zidovi slave Abrahama (Ibrahima), sto
je bio spreman motornom pilom izrezuckati i onda zapaliti svog sina, jer je cuo da mu Bog tako nareduje. I slave Boga sto se tako lijepo ruga iz svojih sljedbenika. (»Ibro, ja sam se samo salio, ajde ti rezi ovna za ovaj put, a sina ces mozda drugi tjedan!«). Ti mi onda ucitelji kazu da je njihov
nauk moralan, a da je moje stajaliste, po kome ne bih ubio ni svog psa Bobu, a kamoli svoju kcer, pa makakav mi Bog to pokusao sugerirati, davolsko.
Probudite se, dragi kolege. Zrcalo je na zidu, speculum fidei, kako vi to kazete, pa pogledajte sebe i svoje ucenje!



Napomena: Preuzeto iz Novog Lista, 13.sijecanj 2007. Pogled, "Ateist nije zlocinac" http://www.novilist.hr/