** Budan.blog.hr ** Alternativa, zen filozofija, duhovne teme, haiku, poezija, umjetnost, vizije, mudrosti, razmišljanja, priče

Borivoj Bukva
-------------


DIONIZIJEVA SVETKOVINA (haibun)
-------------------------------


Imao sam srecu i pruzilo mi se zadovoljstvo da poput orijasa Dragonje i njegovog sina Velog Joze, u cast Dionizija, u njihovom drustvu ove godine, proslavim Dionizijeve svetkovine.

Motovun i
vinogradi. Veli Joze
za volanom djipa.

Uz vino "poklon bogova", koje inspirira, lijeci, osvjezuje i daje snagu, jos u vinogradu beruci grozdje, popila se po koja casa novog vina. Tako nastavismo do kasno u noc, obilazeci usputne restorane na putu prema Rijeci.

Znoj sa cela
i grozdje kroz prste.
Case vina.

Uz Zeusovog sina Dionizija, boga opojnosti, vinove loze i uzivanja, prijatelja muza, uz muze, nase drage saputnice, osjetili smo sva ovozemaljska blazenstva.

U pijanstvu i nesputanoj ljubavi, uz smijeh, radost, veselje i pjesmu, uz novo vino, cuvano u vjecnoj bacvi za svaki ispijen vrc, svatko od nas ispjevao je pjesmu svom srcu.

Dionizije u
casi vina, golica
grlo junacko.

A onda je uslijedilo jutro! Imao sam osjecaj da glava poput grozdja u presi, melje li melje, koliko je tutnjalo od alkohola i dobro ne prespavane noci. Jedva sam se ustao i stigao do auta, koji je vozio u iste vinograde.

Novo vino i
vjecna bacva, cuvano
u Groznjanu.

U vinogradu sa vise zaravni iz magle koja se gubila, obasjan Suncem tog jutra, ukazao se Motovun. Bio sam sretan i presretan! Prisjetih se, ni malo slucajno da smo zmajevi sinovi, i poput najboljih junaka, Dragonje, i sina mu Velog Joze, uz Dionizija pili novo vino prethodne noci.

Uz osjecaj bola i tuposti od alkohola, ostatak drustva malo je pricao. Svi omamljeni tog jutra, sporo i nevoljno se kretali. Ja sam ih promatrao, s osmjehom na licu i iskrom koja je tinjala u srcu.

Rijesio sam zagonetku prethodne noci, - makar i u snu, sto i jest pravo mjesto za to! Bio sam u drustvu bogova, uz novo vino i vjecnu bacvu, nakresan ko letva!

U naredna dva dana po privatnim vinogradima podno Groznjana brali smo grozdje, u muci znoja svog, uz vino i pjesmu od rana jutra do kasno u noc.

Umiven rosom
uz izlazece Sunce,
ja berem grozdje.




U Rijeci, 29.09.2001. B.B.
----------------------------


Napomena: Sad ovih dana u Motovunu sam, a bit ću i u Pazinu naredni tjedan. Berem grožđe i
nije to tako lako. Prisjetio sam se Hrvatskog Zagorja djeda Janka i njegovih vinograda
kad se tamo bralo, bilo je lijepo i neponovilo se... Ovo kamo hodim i radim, mnogo je
teže. Sad mi je jasno zašto mnogi ne žele obrađivati i uzgajati lozu, prodaju vinograde
djeda i baka koji su sa težacima mukotrpno radili i čuvali to neprocjenjivo blago. Lijepo
je družiti se sa ljudima i da vidimo, možda se ponovi 2001. godina i okrenu zbivanja
ka zanimljivim dogodovštinama. Društvo je dobro, što je najvažnije.