** Budan.blog.hr ** Alternativa, zen filozofija, duhovne teme, haiku, poezija, umjetnost, vizije, mudrosti, razmišljanja, priče
08.09.2006., petak
ZEN I DRUGE PRIČE - 229
Basho i poslednje putovanje ---------------------------- U proljece 1694. Basho odlazi na svoje poslednje veliko putovanje, u juzni dio Japana. Na putu poboljeva i pise: Blizi se jesen Osjecaji mi teze prostoriji od cetiri i pol mjere. U kasnu jesen: tko li je taj moj susjed, kako li mu je? U Osaki ga je shrvala bolest. Njegov ucenik Shiko je zapisao: "U noci osmoga listopada, iako je vec bila gotova ponoc, Donshu je bio pozvan ostati uz majstorov krevet. Uskoro sam zacuo lupkanje stapica tusa koji se trljao o kamenu plocicu. Zanimalo me kakva je vrsta pisma to bila, ali bila je to pjesma: Bolestan na putu Moji snovi lutaju usahlim poljima. Cetiri dana nakon toga, 12.listopada 1694.,umro je jedan od najvecih pjesnika japanske knjizevnosti... BASHO u spisima R.H.Blytha ---------------------------- Njegov veliki stovalac R.H.Blyth je rekao: "Basho je najveci tamo gdje se cini najbeznacajnijim; zatiljak krijesnice,zrikanje nekog kukca, blatne dinje, suhi list - puni su interesa, znacenja, vrijednosti, poezije... On posjeduje sveopcu istancanost... ima u njemu neceg sto je iznad knjizevnosti, iznad umjetnosti, slicno... priprostoj srdacnosti. Sama po sebi, puka dobrota nije veoma potresna, no ako je dodana osjecajnosti, ljubavi ljepote i poezije, ona je neodoljiva snaga koja moze pokrenuti nepokretljive stvari." Stihovi "vjetrom vijorena duha" koji odisu zen jednostavnoscu i svjezinom pogleda cine da iznova vidimo ljepotu i uzvisenost prirode, ali i osjetimo ljudsku toplinu ovog velikog pjesnika. "Postoje vremena kad osjecamo da smo se uputili na put, hvatajuci kabanicu koja lezi pokraj nas. Postoje i vremena kad osjecamo da moramo sjediti, sve dok nam noge ne puste korijenje, uzivajuci u prizoru koji nam se otvara pred ocima. Kakva li putovanja i kakva li covjeka koji ga je iskusio. Kao cvrsto zatvorene skoljke sto se otvaraju u jesen tako i ja moram opet poci na put. Zbogom, moji prijatelji." /Casopis NOVA AKROPOLA, br.45, listopad/prosinac 2005.,BASHO, Jasenka Grgljanic, str.35/ |
