** Budan.blog.hr ** Alternativa, zen filozofija, duhovne teme, haiku, poezija, umjetnost, vizije, mudrosti, razmišljanja, priče
04.09.2006., ponedjeljak
ZEN i DRUGE PRIČE - 227
BASHOVO ucenje i posvecenost ucenicima... ... Svoje ucenike poucava o nuznosti neposrednog iskustva, potrebi neodjeljivanja umjetnosti od zivota, poistovecivanjem ljepote sa zivotom samim: "Podji do bora zelis li nauciti sto je bor, ili do bambusa zelis li nauciti sto je bambus. Cineci to, moras napustiti subjektivnu zaokupljenost samim sobom. Ako to ne ucinis, nameces se objektu i ne ucis. Tvoja ce poezija poteci sama od sebe kad postanes jedno s objektom, kad uronis dovoljno duboko u objekt da bi tamo vidio nesto poput skrovitog svjetlucanja. Kako god rjecita bila tvoja poezija, ako tvoj osjecaj nije prirodan, ako ste objekt i ti razdvojeni, tada tvoja poezija nije istinska poezija vec samo subjektivno krivotvorena." On u haiku poeziju uvodi "obicne" stvari, biljke i zivotinje te obicni svakodnevni jezik jer neposredni, zivi govor stavlja pjesnika u bliskiji dodir s konkretnom stvarnoscu njegova materijalnog postojanja. Osim toga, Bashovo inzistiranje na jeziku obicnog covjeka u suglasju je sa zen-budistickim svjetonazorom da su sva osjecajna bica jednaka po urodjenom posjedovanju "Buddha prirode" ili, drugim rijecima, po svojoj urodjenoj mogucnosti prosvjetljenja. Tu je misao Basho poeticno izrazio: "Ucinite Univerzum svojim drugom, uvijek imajuci na umu istinsku prirodu svega stvorenog - planina i rijeka, drveca i trava, i ljudskog roda - i uzivajte u osipanju cvjetova i opadanju lisca." Ipak dodaje: "Vazno je drzati duh u svijetu istinskog razumijevanja, a pritom ne zaboraviti vrijednost onoga sto je obicno. Uvijek trazite istinu ljepote, svaki se put vratite svijetu obicnog dozivljaja..." Takodjer upozorava svoje ucenike: "Ne idite tragovima starih, vec trazite ono sto su oni trazili." Posve nestala od zrikanja-osta tek ljuska cikade. Blistavi Mjesec! Cijele sam noci setao oko jezera. /Casopis NOVA AKROPOLA, br.45, listopad/prosinac 2005., Zagreb. - BASHO, Jasenka Grgljanic, str.35/ |
