** Budan.blog.hr ** Alternativa, zen filozofija, duhovne teme, haiku, poezija, umjetnost, vizije, mudrosti, razmišljanja, priče
16.01.2006., ponedjeljak
ZEN I DRUGE PRICE - 189
JASNA SPOZNAJA REDOVNICE RYONEN -------------------------------- Budisticka redovnica poznata pod imenom Ryonen rodila se 1797. godine. Bijase jedna od unuka glasovitoga japanskog ratnika Shingena. Njezina pjesnicka dusa i ocaravajuca ljepota bijahu tolike da se vec u sedamnaestoj godini nasla medju dvorskim damama u caricinoj pratnji. Unatoc svojoj mladoj dobi, glas koji se o njoj sirio vec joj je otvarao sva vrata. Voljena carica iznenada umre i time se srusise svi Ryonenini snovi i nade. Za mladu djevojku poput nje bijase to bolna spoznaja o nestabilnosti zivota u ovome svijetu. Tada se u nje javi zelja da pocne proucavati zen. No njezinoj rodbini ne bijase taj naum ni najmanje po volji te je primorase na udaju. Ryonen, nakon sto je dobila obecanje da ce moci poci u redovnice kad na svijet donese troje djece, naposljetku pristane. I prije nego sto je napunila dvadeset i pet godina, vec bijase ispunila postavljeni uvijet. Tada je ni muz ni rodbina ne uzmognu vise odvratiti od njezina nauma. Ona tada obrije glavu, uzme ime Ryonen, sto znaci jasno spoznati, te otpoce svoje hodocasce. Uputi se u grad Edo te zamoli Tetsugyua da je primi kao ucenicu. Ucitelj je odbije vec pri prvome pogledu, jer bijase prelijepa. Ryonen tada podje drugome ucitelju, Hakuu. Hakuo je takodjer odbije, iz istog razloga, izjavivsi kako bi njezina ljepota donijela samo neprilike. Ryonen tad zatrazi da joj daju komad usijana zeljeza te ga pritisnu uz svoje lice. Dok si okom trepno, njezine ljepote zauvijek nestane. Hakuo je tada pristane prihvatiti nauk. U spomen na taj dogadjaj, na poledjini jednoga meleng zrcala Ryonen napisa pjesmu: U sluzbi svoje carice palila sam tamijan kako bih namirisala svoje prelijepe halje, Sada, prosjakinja bez doma, palim svoje lice kako bih stupila u zen hram. Kad se priblizi vrijeme da napusti ovaj svijet, Ryonen napise jos jednu pjesmu: Sezdeset i sest puta gledale su ove oci jesenjski prizor mijene. Dovoljno govorih o mjesecevu sjaju. Ne pitaj za drugo. Vec slusaj glas borova i cedrova kad nema ni daska vjetra. /101 zen Stories, transcriebed by Nyogen Senzaki and Paul Reps, London and Philadelphia,1939. Nyogen Senzaki, Paul Reps,101 ZEN PRICA,Zagreb,2000. - Urednik Damir Mikulicic, Prevela Ita Kovac/ |
