bucka1
05.05.2007., subota
|
Što napisati za prvi post? Pročitala sam Reginu na karakter klubu i evo moj skromni početni dodatak. Ona je svoje skužila i riješila, a ja ? Vidjeti ćemo. Sve počinje i završava sa stresom. Odlučila sam ozbiljno poraditi na sebi, možda je ovo konačno neki dobar početak i uključim se prije 5 dana u karakter klub. Nije da i prije nisam o tome mislila. Svaki dan kad se probudim, svaku večer kad legnem , svaki obrok koji pojedem, svaki grijeh koji napravim ne držeći se nekih dijetnih pravila, a to je svaki dan, svaki pogled na samu sebe u ogledalu, svaki pogled u kabini za probu u dućanu (neonska svjetla -trebalo bi ih zakonom zabraniti) -dakle svaka ta situacija u meni izaziva gubitak samopoštovanja. I evo što su mozak i psiha. Ja jako volim sebe jer da se ne volim sigurno ne bih bila ovoliko nezadovoljna samom sobom. A istovremeno ne poštujem samu sebe dovoljno da bih nešto pokrenula. Živim u svijetu iluzije i laži, po principu: "Ma što ima veze svi debeli ljudi su uvijek nasmijani, dobre volje, a mršavci su namrgođeni, ljuti, frustrirani". Šipak. Debljina nema veze s raspoloženjem, iako i hrana naizgled popravi raspoloženje, jer trenutno nema ničeg drugog u tvom životu da ti ga popravi. Sjećam se kad sam bila jako zaljubljena ili kad sam provodila vrijeme s osobom koju sam voljela da mi uvečer nije padalo na pamet jesti. Bilo mi je dovoljno da sam uz tu osobu, da sjedimo na kauču, da gledamo TV, da se onako nasloniš na nečije rame, zatvoriš oči i dišeš. Ništa drugo. Kako su ti trenuci bili kratki, a nekad čak i ukradeni bila sam i te kako svjesna njihove vijednosti. Nisu ti trenuci bili tako davno ima ih i danas, ali ih je premalo. Zato volim jesti, zato ne poštujem sebe, zato se nerviram. Možda će ovo biti dovoljni razlozi da se ozbiljno pozabavim svojim vanjskim izgledom, svojom težinom i vraćanjem samopoštovanja. Nisam sigurna, ali evo možda i ova moja blogerska ispovjed bude kamen temeljac za neke promjene u životu. Razlozi zbog kojih nisam sigurna hoću li uspjeti 1. Nisam dovoljno jak karakter, pokušavala sam i do sada pa nisam uspjela-ima li smisla još jednom početi Sizifov posao. Rješenje: uz pomoć karakter kluba vježbati ću karakter. 2. Htjela ne htjela to priznati hrana mi pričinjava zadovoljsto. Kad npr. znam što će tog dana biti za ručak ili uvečer, ja već sat dva unaprijed u glavi imam vizualizaciju tog jela i jedva čekam doći na domjenak, na večeru, na ručak ili čak i kući na ručak i uživati u realizaciji moje vizualizacije (mudre li rečenice!!) . Rješenje- za sada ga nemam 3. Nemam vremena pripremati si obroke po nekim pravilima jer previše radim. Najbrže je pojesti nešto usuho, sendvič, pizzu, 1 kg sladoleda. Rješenje: nađi vremena!!! 4. Previše je iskušenja u vidu službenih večera, ručkova (takav mi je posao). Kako ću tamo ne jesti sve ponuđeno, jer će mi se smijati "vidi onu debelu pravi se da ne jede, a da je tako ne bi bila tolika". Onda ja svaki put uredno pojedem sve što mi je servirano, i mislim kako ću sutra sve to popraviti. Da ne bi!!! 5. Fizička aktivnost: Nemam vremena... imam previše posla...daleko mi je teretana, kako ću doći tamo i biti najdeblja. možda bolje da najprije malo smršavim pa ću onda od jeseni u teretanu ... od nove godine... od proljeća... bla bla bla... Istina je da sam prelijena i da mi je volja slaba... opet se eto vraćamo na snagu volje i karakter Ima tih razloga sigirno još, ali neću više o negativnostima. Ajmo pozitivno razmišljati. Razlozi zbog kojih bih možda mogla uspjeti: 1. Fizički ću se osjećati bolje, neće me boljeti kralješnica, kukovi, leđa, koljena, neće mi naticati gležnjevi 2. Moći ću u trgovini kupovati garderobu na običnim odjelima, a ne samo tražiti odjel B&B, (Big and beautiful), Grande taille i sl. Možda ću doživjeti da kažem u dućanu "Imate li broj manji, a ne imate li broj veći. 3. Možda ću doživjeti da mi kažu "Kako si smršavjela, dobro izgledaš", a ne "Ti jesi malo deblja ali tebi to dobro stoji" da ne kažem oni najokrutniji koji mi kažu "Jesi se ti to opet udebljala" ili još gore" Nisam te prepoznao-la što si to napravila od sebe". Mrzim ih. Ja onda kažem " a eto malo sam se popunila", jer što ću drugo kretenima reći. 4. Moći ću se bolje kretati, imati ću više energije 5. Učlanila sam se u karakter klub i iako se ne poznamo međusobno nego samo preko zajedničkog problema i interesa, a to je debljina, nekako kao da imam neku moralnu obavezu sada da pokažem kako mogu opravdati članstvo u udruzi. Onda me pokolebaju voditeljice tog kluba (danas čitam Wandu) koje su isto griješile. Pa mislim kako neću ja griješti ako one jesu, ali Bože moj ljudski je griješiti, svi smo bića od krvi i mesa, a one su ipak uspjele smršavjeti možda ne do željene težine, ali svaki izgubljeni kg je veliki uspjeh. Zašto onda ne bih i ja??? Članice kluba doživljavam kao moje virtualne prijateljice, a otkad sam i ja u klubu svaki njihov uspjeh mi se čini i moj a dijeliti ću s njima svoje jade, krize i neuspjehe. 6. Puno sam do sada ciljeva u životu ostvarila, ali ovdje ne uspjevam. Neka mi ovo bude poticaj da uspijem 7. And last but not least : početi ću poštivati samu sebe Život mi jeste stresan i to jako, ali to ne smije biti razlog ili opravdanje ili alibi ili...što god hoćete da se zatrpavam nekvalitetnom hranom i u njoj ponekad orgastički uživam, a poslije toga osjećam krivicu. Sve počinje i završava stresom. Bucka again |
- 14:38 - Komentari (8) - Isprintaj - #
Lipanj 2007 (1) Svibanj 2007 (3) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
O mršavljenju, o životu, o svemu vedrom i tužnom što mi padne na pamet  Startna pozicija: visina 172 cm Težina 1.5.2007.-117kg 10.5.2007. 115,3 kg  24.5.2007 114,3 kg 4.6.2007. 114.3 kg 
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||