Bubuland
27.04.2008., nedjelja
Nosim sve torbe, a nisam magarac
 Znam sve to, bio si dobro prikriven, odlučan da živiš u okrilju umjetnosti i naprosto 'nečeg drugog', istinitijeg, koža ti je bila sjajna... Boli me što znam koliko si čist i idealističan bio i kakvom si ljubavlju ljubio. Koliko si bio ranjiv i ranjavan. Ali zaludu te voljeti... To poniženje gasi sjaj mog lica i zamračuje i moje oči. Nemoć da se tome oduprem porazi me svaki put. Ja ne volim o tome ni govoriti. Meni je najdraže kad idemo kući A netko vikne: Tko će bit magarac? Ja onda kažem: Metnite na me torbe! I svi na moja ramena povješaju. A meni nije teško, jer znam da nosim I Jelinu torbu.Mogao bih za nju Da nosim, sigurno,trideset i tri torbe. Al nikom ne bih priznao da sve nosim Zbog Jele!...Koji možda o meni misli da sam Magarac pravi, znam: vara se, i ne zna... Magarac, to svi već znaju, imade dugačke uši. Dragutin Tadijanović (Nosim sve torbe...) |
