2 love somehow

Ljubav je od svih strasti najjača:istovremeno napada srce,glavu i razum.

Ovo sam napisala prekjučer...
Kako si bubice? Si ok?Ne. Nisam.
Volim onog koji je blizu(w) i onog udaljenog kilometrima(x).Vidim nove žrtve svoje ljubavi iz dana u dan.Osmijehuju mi se.Sad me gledaju,sad kad nisam tužna zbog njih.A ni neznaju da bih mogla plakati za njima.Nije im ni stalo,uostalom.Ljubav ne donosi uvijek sreću.Morat ću to naučit.Možda je ovaj novi pravi. Ovaj kojeg još nisam upoznala.Želim samo da mi kaže da me voli a da ne prasne u smijeh(kao w) ili želim da traje ono što dobro započne(kao u slučaju s x-om).Koga volim od nijh dvoje? Oboje ih mrzim!Jer postoje! W-a gledam svakodnevno,a X-a uopće ne vidim... Gdje je? Šta radi? Ko mu se sviđa? Sigurno ga ne zaslužuje...Ni ja ga nisam zaslužila...Želim ne misliti o njima;izbrisati ih kao šta dečko izbriše curu.Jer znam da mi ne smiju biti dragi.Nemaju srce,a mozak im je gaćama da ih ne boli kad lupe glavom o zid jer su trčali glavom bez obzira.Jer nisu imali čime razmišljati...Rekla sam si da ću ih preboljeti.Barem w-a.Jer x-a ću vidjeti tek za nekoliko mjeseci-nemam šta preboljeti! Jedini je problem što prvi put volim.Valjda volim... I nije lijepo. Mrzim ih voljeti!Mrzim to što ih volim! Mrzim sebe što postoje u meni.

Ne mogu reći da nisam bila bjesna tada...
Jer napravila sam svoj dio koji nije bio uzvraćen.Sljedeći da-jučer sam napisala ovo:

Znam zašto mi je jutros micala kosu s lica,da vidi jesam li još plakala za njim.Moja mama... Ali nisam...Oplakala sam ga...I neka plače kao uvijek,ja više neću...Neće me natjerati...Ne može me više natjerati makar plakao kao malo dijete.Kao uvijek...Bilo je teško s njim.Nisam mogla biti sretna jer me volio na čudan,glup način.Živcirao me.Jako.Sad je sam.Malen kakav je i prije bio.Moj dečko...Ostavljen...Jer me nije čuo kad sam ga molila da barem nešto kaže.Samo je ravnodušno šutio.Znala sam da se neće uspjeti ispričati svojim glupim porukama.Nisam ja budala da me stalno sjebava...Ne.Čak znam da je meni teže.Svaki je odlazak čovjeku bolan jer tad ostavlja dio sebe koji je iskreno dao.Baš sam se nadala da će me voljeti...Čak sam ga uspjela voljeti... Mog dečka...Stalno ih vidim kako se smiju...Nove žrtve moje ljubavi.A plakati će.Jer nitko ne bude dugo sretan sa mnom.
Toliko imam sreće u svakodnevici i toliko ulažem da razumjem ljude.A sreća u ljubavi? Jako kratkotrajna,prolazna.24h-trajna...Samo toliko!
Ali danas više ne plačem.Ni za jednim ni za drugim.Oboje su daleko od mojih misli i više neću plakati za njima.Moje su suze isparile dok su gledale subotnje zrelo sunce.

Zlato
Nemoj više glumiti,zlato!
Ne kleči iskreno,ako si neiskren.
Nemoj više objašnjavati,zlato!
Ja ne želim razmišljati jer ti nisi.
Nemoj više plakati,zlato!
Suze su ti nezrele,izvježbane.
Nemoj više lagati,zlato!
Znaš da te jako dobro poznam.
Nemoj se na silu smijati,zlato!
Ne sakriješ neodlučnost,ako se smiješ tako
glasno.
Nemoj više sanjati,zlato!
Jednom ćeš odrasti-neće svi više biti tu.
Nemoj me više zvati,zlato!
Tvoje su riječi slatke i ljute,jako peku.
Nemoj više odlučivati,zlato!
Nisi ti za to.
Nemoj me gledati,zlato!
Kad znaš da me nisi gledao kad mi je bilo teško.
Nemoj nikad više voljeti,zlato!
Priznaj da znaš da ti je ljubav još daleko.