can you make me happy?
Nego, ... 15.10. Slavni mi rođendan.
Bilo je to u subotu.
Ah..
Budi uspomene, iako su bile dobrano natopljene medicom, blaženom medicom.
I danas, 10 dana nakon, i dalje se izvlačim na to da mi je bio rođendan, i dalje ne učim, i dalje visi na beskrajnim kavama s kim stignem, i dalje trčim pod marendom van zapalit pa makar lijevalo kao iz kabla, i dalje nadobudno čitam sve vrste horoskopa i spavam vikendima.
I dalje se budim u 6 ujutro zajedno sa Karlinom budilicom (ti-ti-tiiiiiiiiii...), slušam starina predavanja o nepušenju i kako je lijepo biti trijezan, i Ličankina trosatna naglabanja o dotičnom Šipu, Jakobu, Anđelinotu i Saši (ima ih još, al mi ne bi stalo), i dalje me batman proganja hodnicima, i dalje se vozim istim autobusom doma, sa istim šoferom i istim ljudima, i dalje imam iste pjesme na empepempeu (MP3), i dalje gledam sve one proklete zaljubljene parove što sline po hodnicima i učionicama i uživam u sadističkom smiješku najdraže mi profesorice kad me pita nešto a ne znam.
Sada samo bezlično tumaram hodnicima i putim ulicama Pazina grada, misleći na vrijeme dok mi je još bilo 16, slatkih 16.
Proklet bio moj rođendan.
Kad bih barem uvijek ostala klinka.


