can you make me happy?
Nego, ... 15.10. Slavni mi rođendan.
Bilo je to u subotu.
Ah..
Budi uspomene, iako su bile dobrano natopljene medicom, blaženom medicom.
I danas, 10 dana nakon, i dalje se izvlačim na to da mi je bio rođendan, i dalje ne učim, i dalje visi na beskrajnim kavama s kim stignem, i dalje trčim pod marendom van zapalit pa makar lijevalo kao iz kabla, i dalje nadobudno čitam sve vrste horoskopa i spavam vikendima.
I dalje se budim u 6 ujutro zajedno sa Karlinom budilicom (ti-ti-tiiiiiiiiii...), slušam starina predavanja o nepušenju i kako je lijepo biti trijezan, i Ličankina trosatna naglabanja o dotičnom Šipu, Jakobu, Anđelinotu i Saši (ima ih još, al mi ne bi stalo), i dalje me batman proganja hodnicima, i dalje se vozim istim autobusom doma, sa istim šoferom i istim ljudima, i dalje imam iste pjesme na empepempeu (MP3), i dalje gledam sve one proklete zaljubljene parove što sline po hodnicima i učionicama i uživam u sadističkom smiješku najdraže mi profesorice kad me pita nešto a ne znam.
Sada samo bezlično tumaram hodnicima i putim ulicama Pazina grada, misleći na vrijeme dok mi je još bilo 16, slatkih 16.
Proklet bio moj rođendan.
Kad bih barem uvijek ostala klinka.
and maybe, you gonna be the one
Prekosutra je The Dan. 
Da, da.
Napokon ulazim u posljednju godinu moje maloljetnosti, a jos uvijek kao da imam 10 godina. 
A u biti sam već stara ko metuzalem. 
Pitajte Ličanku. ONA ZNA. 
I ne očekujem nista posebno, osim... pa .. koja kutija španjuleti 
mi ne bi bila na odmet.. a ni jedna sasvim mala bočica amara, čisto ono od jedne litrice... 
I ovaj vikend se idem ubit ko kravica. U blazenom mi alkoholu.
Pozdrav svim klasicarima dobre volje. Ako vas uopce jos ima ... 
Ps. Da ne zaboravim. Petak 13. Roditeljski sastanak na koji je morala doć moja stara. Iznuđeno priznanje da i dalje pusim (španjulete, vi nastrani frikovi).
Samo još čekam da mi klavir padne na glavu i sve će biti savršeno.
gdje si sad Snjeguljiceeee?
Evo me. opet. 
Ginem u tmurnim hodnicima i kišnim ulicama Pazina.
Trunem u mračnim učionicama, pokušavajući zaspati 
, ali ne daj se Ines, ne daj se Ines.. One spodobe bi i slona probudile svojim "domaćim zadaćama" i "stavite novi naslović"... 
I dragocjeno vrijeme provodim u Parku, okružena crvenim žarovima cigara mojih kolega i koleginica nižih i viših razreda, žudeći za kapljicom alkohola. 
I gdje si sad Snjeguljice? i ti Pepeljugo? Gdje ste sad prokleti patuljci?
I ti, zla maćeho?
Sve sreća, idem sutra doma. Odajama zle kraljice majke i nesnosnog čudovišta. Vraćam ti se, mamice. Napokon.
Kad će prokleta nedjelja?
Jedva čekam da vidim sve tamo. U zadnje vrijeme mi svi fale preko vikenda.
Pogotovo moje cimerice. Prije si nismo bile tako dobre, al sad smo si ful ok.
Čak i pričamo međusobno u sobi..
Inače sam trebala bit sa Ličankom u sobi, ali je časna nešto zmotala pa moram i ove godine biti s njima. A preživjet ću, valjda.
05.10.2006. u 14:40 | 3 Komentara | Print | # | ^
