Evo me. opet.
Ginem u tmurnim hodnicima i kišnim ulicama Pazina.
Trunem u mračnim učionicama, pokušavajući zaspati , ali ne daj se Ines, ne daj se Ines.. One spodobe bi i slona probudile svojim "domaćim zadaćama" i "stavite novi naslović"...
I dragocjeno vrijeme provodim u Parku, okružena crvenim žarovima cigara mojih kolega i koleginica nižih i viših razreda, žudeći za kapljicom alkohola.
Kad će opet ljeto??
I gdje si sad Snjeguljice? i ti Pepeljugo? Gdje ste sad prokleti patuljci?
I ti, zla maćeho?
Sve sreća, idem sutra doma. Odajama zle kraljice majke i nesnosnog čudovišta. Vraćam ti se, mamice. Napokon.
Kad će prokleta nedjelja?
Jedva čekam da vidim sve tamo. U zadnje vrijeme mi svi fale preko vikenda.
Pogotovo moje cimerice. Prije si nismo bile tako dobre, al sad smo si ful ok.
Čak i pričamo međusobno u sobi..
Inače sam trebala bit sa Ličankom u sobi, ali je časna nešto zmotala pa moram i ove godine biti s njima. A preživjet ću, valjda.