Bubamara šarena

I ovo ljeto sam putovala, ali za razliku od lanjskog dalekog puta na sjever Europe, ovaj put sam se zadržala u srednjoj Europi, točnije u Češkoj i Njemačkoj.

Češki dio je bio miks prirode i gradova. Oduševio me prirodni fenomen Adršpašsko - teplické skály.











Za Adršpašské skály je tipično da odmah iza glavnog ulaza u prirodni rezervat stupiš u drugačiji svijet stijena nego što smo mi ovdje navikli. Najzanimljiviji detalj mi je da cijelim putem hodaš po pijesku, jer su staze sve pješčane i ne dozvoljava se skretanje sa staza (obavijesti na tablama). Divno je gledati ogromne stijene, gdje se osjećaš kao patuljak u njihovom podnožju. Puno različitih oblika je inspiriralo ljude kroz povijest da daju različita imena stijenama, ovisno o tome što su ljudi gledajući iz raznih kuteva vidjeli u njima.

Teplické skály pak od posjetitelja traže da neko vrijeme hoda dok mu se ne otvore nevjerojatni pogledi na različite formacije stijena. Staze su ovdje manje ugodne, jer ima dosta kamenja po putu, ali nema ograničenja da se hoda samo po stazama. Na početku parka, na vrhu jedne stijene se nalaze ostaci grada koji je služio za lokalnu obranu. Do njega se dođe po 300 stepenica, koje su novije povijesti, postavljene radi turista. Zanimljiva je i "katedrala", stijenovita šupljina, uska a visoka, sa zanimljivom igrom svjetlosti. Prolazi se i kroz "Sibir", splet hodnika, gdje sunce rijetko zalazi do dna, a snijeg se zadržava na dnu do kasnog proljeća.

I još mnogo se različitih priča ispričanih neobičnim stjenovitim oblicima može naći tamo, samo treba zaroniti u njihove dubine i otvorenih očiju upijati sve što se nalazi oko tebe.











Drugi put ću malo više o češkim gradovima.