Bubamara šarena

Sa putovanja donosim kući brdo sitnica, kao što su razne ulaznice, karte javnog prijevoza, vlaka ili broda, džepnu kartu grada, parkirnu kartu,neki posebni račun, etiketu sa boce od vode....

Obično ih pospremim u neku zgodnu malu vrećicu sa istoga putovanja, ali sada sam napravila ovu šarenu mapu, baš za spremati takve sitnice ili neke druge drage uspomene.

Nikako mi nije dala mira pomisao da obučem korice knjižice u platno. Stalno mi se vrtila po glavi.

I napravila sam to, samo da je se riješim ;-)

Zadovoljna sam kako je ispao prvi uradak, iako sam se jako namučila sa ćoškovima. Platno nije kao papir, kojega kako savineš tako i ostane.









Znam da ću još napraviti ovakvih knjižica. Sviđa mi se tekstura platna pod prstima i platno mi daje neku dozu ozbiljnosti iako je ovo veselo na šarene kružiće.

Imam gužvu u kutiji, jer u njoj sakupljam ostatke šarenog papira i onoga u boji. Kada na brzinu trebam naći neku određenu boju ili šaru, kopam po toj kutiji....najčešće bezuspješno.

Ziplock vrećice su mi jako korisne za kuhinjsku upotrebu. Držala sam jednu u ruci i zapitala se zbog čega bi se ograničila samo na kuhinju.

Uzela sam 7 vrećica, malo kartona, navoštanog konca i iglu i sašila ziplock vrećice japanskim uvezom.

Tako sam dobila odličan prostor za podijeliti papire po boji ili obliku ili koja god mi podjela padne na pamet, a kako su vrećice prozirne vrlo brzo nađem što mi treba.........i što je najvažnije više bezuspješno ne kopam po kutiji.

Dok moji naheklani kvadrati putuju na jug Afrike, evo jedne prigodne bilježnice s afričkim motivom.



Kada sam predavala paket na poštu, žena je pogledala što je u koverti i sa smiješkom rekla da se sjeća da sam ja već jednom slala kod nje istu pošiljku. Rekla sam da nisam to bila ja, ali da mi je drago da je još netko prepoznao vrijednost projekta i izradio svoje kvadrate za dekicu, te ih poslao za djecu u Africi.
Za one koji nisu u toku, riječ je o projektu knit-a-square.

p.s. Da li ste znali da je u neke zemlje zabranjeno slati poštom sličice nogometaša?!? Ja nisam pojma imala, a to sam saznala usput u razgovoru sa ljubaznom ženom na šalteru pošte.

Pričaju dvije prijateljice na kavi:
- Znaš vidjela sam jučer jednu fantastičnu knjigu. Imaš unutra......
- Mm, zvuči jako zanimljivo. Daj mi još jednom reci kako se zove. Ček', ček', da zapišem, inače ću zaboraviti do doma. Imaš neki papir?
- Pa baš i ne. Evo uzmi račun, pa na njega zapiši.
Platile su kavu i s novcima ostavile konobaru i račun...a s druge strane računa ime knjige....

Koliko vam se puta dogodilo da želite nešto zapisati, a nemate gdje ili želite nekome ostaviti neku poruku, a svi papiri ako i imate koji, puni su vaših črčkarija i ne daju se istrgnuti?
E, pa meni se to često događa.

Zbog toga sam napravila ovaj mali blokić (9,5 x 6,5 cm) kojemu se mogu trgati stranice.

Prije tjedan dana sam kod Anje saznala za projekt knit-a-square i odmah se oduševljeno uhvatila heklice i vune.



Nije mi teško za dobru stvar odvojiti malo vremena (koliko treba da se ishekla ili naštrika kvadrat 20x20 cm), volim heklati i štrikati, a nekom djetetu će značiti puno, kada će ga topla dekica, kapa ili pulover zimi grijati. A afrička zima je pred vratima.



Zbog toga moja tri kvadrata već sutra putuju za Afriku.

Priče se pričaju iz glave ili čitaju iz knjiga.
Prijateljica me zamolila da joj preuredim jednu staru i pomalo oštećenu knjigu u knjigu za pričanje priča.



Priče znaju biti tajanstvene, poučne, vesele, tužne, stare, nove, znatiželjne, pitajuće, odgovarajuće, zanimljive, dosadne, kratke, dugačke, s jednim likom, s puno likova.........a meni su najzanimljivije one koje se mogu naći unutar ovakvih tajanstvenih korica.







Priče iz ove čarobne knjige će pričati cure iz Didgpriča u utorak 20. ožujka na Svjetski dan pripovijedanja u 10 sati u Gradskoj knjižnici u Zagrebu.

Svidjelo mi se raditi broške, pa nastavljam, ovaj put cvijetom.

Originalna mi je ideja bila iskoristiti matice, koje mi je moj maleni prepustio, nakon što je rastavio cijeli sat na sastavne dijelove...





..ali kako su matice počele ispadati, jer ih nisam sašila, nego lijepila, druga varijanta je bila "obična" crna sredina.





Koja varijanta se vama više sviđa, sa maticama ili bez?

Mene je već uhvatilo proljeće, a vas?

Zbog toga je i ova bilježnica cvjetličasta i veselih boja.

Naravno da sam htjela isprobati i ovaj japanski uvez, pa sam za dječji rođendan napravila ovu tuljanovu bilježnicu.

Vjerujem u ideje koje dugo stoje u glavi, da su one prave i da ih trebam/stvarno želim jednom, sprovesti u djelo.

Tako je i sa ovim mekanim bijelim oblačkom, koji je dugo vremena putovao mojim mislima.





Broš za razveseliti... za uljepšati tmuran dan... jednostavno ga zakačiti za vestu, kaput, šal ili torbu.