Bubamara šarena

Prije dvije i pol godine sam bila na radionici filcanja vune, koju je držala jedna Mađarica. Uz filcanje sam od nje naučila nešto meni vrlo zanimljivo.

Naučila sam plesti špagice. Ona ih je prvenstveno upotrebljavala kao ručke torbica, a meni su bile zgodne i za druge načine upotrebe, na primjer kao špagica za platnenu vrećicu, narukvica ili savijena u puža kao aplikacija.

Odlučila sam vam pokazati kako se one pletu.



Prvo treba napraviti kartonsku šablonu na kojoj pletemo špagicu. Osmerokut na svakom kutu zarežemo škarama i iglom probušimo rupu u sredini, koju malo proširimo olovkom.



Uzmemo 3 niti pamučnog konca za pletenje jednake dužine (otprilike 60-80 cm) i savinemo na pola, pa smo dobili 6 niti. Treba nam ukupno sedam niti, pa još dodamo jednu nit, ali dužine ovih niti presavinutih na pola. Na kraju gdje su presavinute niti, treba zavezati sve niti u čvor, tako da dobijemo omčicu (koja će poslužiti za vezanje narukvice oko ruke). A taj čvor provući kroz rupu u osmerokutu.



Niti treba postaviti kao na slici. Jednan utor na kartonu je prazan.
Plete se tako, da se broje niti od praznog utora, obrnuto od kazaljke na satu, do treće niti (na slici nit roze boje), koja se prebaci u desno, u taj prazan utor. Dalje isto ponavljati, svaku treću nit nalijevo, prebacivati na prazno mjesto udesno. Povremeno treba s donje strane malo nategnuti ispletenu špagu prema dolje, da se niti nategnu.



Ovako to izgleda kada se isplete malo špage.



Završila sam dovoljno špagice za narukvicu (15 cm za moju ruku), pa sam samo izvadila niti iz utora i provukla kroz rupu na donju stranu, te zavezala u čvor sve niti na kraju pletenog dijela špage.
Za tih 15 centimetara mi je trebalo otprilike dvadesetak minuta pletenja.



Meni su najljepše špagice od šatiranog ili višebojnog konca.



O tome koliko dugačku špagicu želite isplesti ovisi koliko ćete uzeti početnu dužinu niti. Okvirna mjera je uzeti niti 3x duže od željene dužine gotove špagice.

Ja sam ih nazvala mađarskim špagicama, jer me tako podsjećaju na dragu gospođu, koja na svojim kreativnim radionicama i dalje prenosi svoje prebogato znanje mlađim generacijama.

Još malo ručnog uveza. Friško, danas izašlo ispod čekića ;-)

U jesen sam započela štrikati šal.
Štrikala ga povremeno na mahove.
Prije par dana sam išla isprobati koliko još trebam napraviti da bi bio pristojne dužine. I slučajno spojila rubove, te zaključila da će biti dobar baš tako, spojen u krug.



Zaključak: imam moderan šal, brže sam ga napravila nego što sam računala, a i vrlo je praktičan (već sam ga naravno isprobala!).

Poznavatelji zemljopisnih karata znaju za izohipse.
Za one koji su to zaboravili, to su crte koje povezuju mjesta iste nadmorske visine, pa se na karti vide kao nejednoliko krivudave kružne linije.
Za jednog ljubitelja karata sašila sam zemljopisnu torbu. Napravila sam jedan imaginarni narančasti otok u zelenilu imaginarnog mora.

Ručni uvez nije nešto što se susreće kod nas baš tako često. A i sam pojam izaziva različite asocijacije.

Meni je prije, na spomen ručnog uveza, pred očima iskrsavala slika starog čovjeka sa brkovima i šiltom na glavi kako pognut nad stolom šiva i lijepi knjige, a na rukama ima one crne "narukavnike" da si ne ufleka bijelu košulju (da, znam da je to tipična slika američkih činovnika iz starih filmova, ali to je jednostavno moja asocijacija).

Kada sam se prije dvije godine prvi put susrela, na jednoj radionici, sa ručnim uvezom tehnikom ljepljenja, bilo mi je fora pa sam malo guglala i pronašla svašta, pa i kako sam sašiti knjigu.
Bilo mi je kao da sam upala u posve novi svijet knjiga, nimalo nalik onoj mojoj asocijaciji stričeka sa šiltom i crnim narukavnicima. To danas više nije zanat, jer se knjige uvezuju i štampaju vrlo modernom tehnologijom, nego je to postala umjetnost, a niti je to potreba, nego zadovoljstvo.

Odlučila sam vam sada korak po korak pokazati jednostavni uvez knjižice, ali ne one obične, nego stepenaste.
Svidjela mi se ideja da su sve stranice na jednom dijelu vidljive. Naravno, ovim uvezom se može napraviti i ravna, obična bilježnica, samo se u tom slučaju svaka stranica pojedinačno presavije točno na pola.

Konac koji sam koristila je Unitasov "Runolist", ali može bilo koji konac nešto deblji od onog običnog, za šivanje.

Mislim da ne trebam previše objašnjavati tekstom, jer slike sve govore.











Ovdje bih samo napomenula da je važno, da konac koji povezuje dvije krajnje rupe, mora biti između dva kraka konca koji se vežu u čvor. Tako se ta dugačka linija konca dodatno učvrsti po sredini tim čvorom (čvor je dupli obični).





Stepenasti dio me vukao da ga nekako ukrasim, pa sam iskoristila ručno izrađeni štambilj i dodala cvjetiće.



Varijacija na istu temu, ali ovdje sam dodala korice od debljeg papira, malo drvenih perlica, a stepenasti rub sam ovaj put ostavila bijeli.



Ovo što sam pokazala je osnova, a sada je samo mašta granica u varijacijama na temu.

Stepenasta knjižica se može okrenuti da se lista sa strane ili prema gore.
Može se staviti manje listova, pa će "stepenice" biti šire ili se može napraviti.......
.....nema ograničenja, a niti pravila, što se i kako smije ili mora.

Sve se može i ništa ne mora!

Zimski školski praznici su pri kraju. Ovaj cijeli tjedan mi je bilo vrlo šareno, veselo i zabavno, jer su opet išle Cool School radionice u Centru za kulturu Trešnjevka.

Prosječno sam imala 18 osnovnoškolaca na radionicama, a tema je bila B & B special (Blokići & Bilježnice).

Ručno smo uvezivali japanskim (ili postranim uvezom) i jednostavnim bilježnica - uvezom. Upotrebljavali smo i štapić od sladoleda za uvez sa štapićem, a jednu smo knjižicu napravili stepenasto. Bilo je tu i knjižica sa džepovima i harmonika blokića.
Ustvari mi je teško govoriti o nazivima, jer uglavnom ne poznajem hrvatske stručne nazive svih ovih načina uveza. Ovo je moj slobodan prijevod, jer uglavnom koristim stranu literaturu i internet za moje istraživanje novih ideja i načina uveza.
Puno sam toga nabrojala, a kako je sve to izgledalo, pogledajte na fotkama današnje izložbe.

Nadam se da ste svi lijepo dočekali Novu. Ja jesam, lijepo i u dobrom društvu!

Moj prvi ovogodišnji kreativni uradak...prvo, pa šareno.



Veselilo me iskoristiti hrpu ostataka konaca od heklanja, koje sam sakupljala, pa je odjednom nestala...mislim ta hrpa ostataka.

Na početku praznika se u čišćenju sobe, odjednom pojavila ta šarena hrpica u jednoj kutiji ispod kreveta moje malene. Poučena prethodnim iskustvom magičnog nestajanja, čvrsto sam dio ušila na ostatak trapera od kraćenja nogavica hlača.

A gumbić je isto posebna priča...kada gledam svoje fotke iz djetinjstva, na jednoj slici, kod bake čupkam bakinu pelargoniju, a tata me uhvatio baš tada u objektiv (pa se nisam više mogla izvlačiti na onu, "nisam ja!" foru)...i nosim košulju baš sa tim gumbima....i taj jedan je ostao i samovao dugo, dugo u kutijici od bombona sa ostalim gumbićima.

A sve zajedno izbliza i izdaleka, u obliku narukvice, izgleda ovako.