Bubamara šarena

Fotić je napokon došao u moje ruke, pa da prvo otkrijem s čime sam to pokusirala.



Da, dobre stare prozorske boje! Stajale su u kutiji, nešto sam s klincima i radila s njima, ali pakiranja su velika.
Već sam si razmišljala napraviti neku ogromnu mandalu za prozor, ali našla sam samo neke normalne veličine. Količina boje se nije baš smanjivala. Nisam sigurna da li one mogu neograničeno dugo stajati, pa sam ih željela trošiti.

I tako me samo zabljesnula ideja da ih stavim na čestitke, na običan komad obojanog papira akrilnim bojama.
U prošlom postu ste ih mogli vidjeti friško nanesene. U međuvremenu se boja posušila i vrlo sam zadovoljna kako je ispalo.
Lijevo je friška boja, a desno posušena.





Boja nije previše transparentna na oslikanom papiru (obzirom da joj je prvobitna namjena biti transparentna) što se meni sviđa i ne odljepljuje se od podloge. Jedino što vidim kao nedostatak je mala ljepljivost površine, kada se stavi papir na posušenu boju, čuje se onaj škrip-škrip. Ali papir ne ostane čvrsto zaljepljen, lako se skida, znači nije problem staviti čestitku u kovertu i izvaditi je iz nje.
Osim za čestitke, padaju mi još ideje za ukrašavanje i drugih stvari, na primjer raznih kartonskih kutija.
Sada me zanima kako se boja drži na drvetu.... vjerojatno ću to uskoro i isprobati.





Ova bijelo-zelena kombinacija me jako podsjeća na pastu za zube, ne znam koja vrsta (možda neka plidenta?). Imala je neprozirno bijelo u sredini, a s vanjske strane su bile pruge prozirno zelene boje. Inače uživo je ova zelena živahnija i jača boja nego tu na slici.

Uživala sam u isprobavanju nečeg novog (za mene, ne mora značiti da već netko to nije isprobao) i u očekivanju rezultata mog pokusiranja.

Uživajte i vi u svojim hobi-eksperimentima, ma koje god vrste oni bili!