Bubamara šarena

Da li postoji netko da barem jednom nije vodio neki dnevnik? Makar zabilježio dojmove sa nekog putovanja, događaja, nešto....
Postoje ovakvi i onakvi dnevnici.
Ja sam pisala dnevnik u osnovnoj školi, pa prestala, pa ponovno počinjala. Pisala sam dnevnik u nizu, pisala sam dnevnik sa rupama, nisam uopće pisala. Tako su se složile četiri bilježnice gusto pisanih stranica. Jedan malo deblji, drugi malo tanji, jedan veći, te jedan manji.

Znala sam se vraćati njima i listati te stranice. Prizori su se samo nizali u glavi, neke sam već zaboravila, nekih sam se još uvijek živo sjećala kao da su se jučer dogodili.

I onda sam jednom prije par godina u nastupu proljetnog ludila (čitaj čišćenja), očistila i policu s mojim dnevnicima. Nema ih više. Sada mi je malo žao što ih nema, tamo su bile zapisane i neke uspomene koje su mi jako drage, a dio se već pogubio u sjećanju.

Ali ima jedan dnevnik koji me potaknuo da pišem danas o ovome. Jer dugo sam punila njegove stranice, tamo od '93. i sada je ostalo još samo par stranica za ispuniti. To me je vrlo iznenadilo, da sam pri kraju. Toliko je dugo uz mene da mi je vrlo drag.

Radi se o planinarskom dnevniku. Počela sam ga pisati jer sam morala. Nisam mogla završtiti planinarsku školu a da nisam imala dnevnik. Onda je čamio neko vrijeme i slabo sam ga punila, jer eto nisam išla na izlete nego su mi ih nadomjestili tereni.





Kada sam opet počela plaziti i izletati, nekako nisam imala naviku nositi dnevnik sa sobom.
Jednog dana sam skužila da bi to bilo zgodno i tako je i on krenuo sa mnom na izlet. Lupala sam žigove, pisala gdje sam bila i što je bilo zanimljivo na putu. Tokom vremena sam počela davati ljudima koji su bili sa mnom da mi se potpišu u dnevnik. Tako sam znala gdje sam i s kime bila.



Sada će netko pitati koja je korist od takvog dnevnika.
Meni neprocjenjiva, a to sam shvatila kada sam ležala u bolnici, meni pet dugih dana i buljila u bijeli strop i očajnički željela biti negdje drugdje.
Listajući taj dnevnik nisam više bila u bolnici i ludila s rojem pitanja u glavi na koje nisam znala odgovor, nego na livadi na Nanosu, gdje mi je trava škakljala gole tabane, trčala sam za neobičnim leptirom u Samoborskom gorju, upijala ljepotu planina s vrha Triglava, penjala se velebitskim stazama, uživala u slatkim borovnicama.....

Ima još različitih vrsta dnevnika. Art journal iliti po naški umjetnički dnevnik, koji je mješavina slike, kolaža, pisanja, crtanja. Tu i tamo i u taj dnevnik nešto napackam i nažvrljam raznoraznim bojama.







Pišete, crtate ili vodite li vi kakve svoje općenite ili specijalističke dnevnike?