Viva la facebook revolucion!

Ernesto je sjedio na palubi jahte Granma. Dim kubanske cigare sakrivao je zabrinuti pogled. U daljini su se nazirali crni oblaci, koji su nagovještavali oluju.

- Ne brini Ernesto, sve će biti dobro.

Fidel, njegov prijatelj. Čovjek koji na sve gleda optimistično i koji ga uvijek podigne kada njegov revolucionarni duh splasne.

- Nadam se Fidel. Nadam se.
- Vjeruj. Nemoj se nadati. Kao što i religiozni ljudi slijepo vjeruju u svoje bogove, tako i mi moramo
vjerovati u ovu revoluciju.

Ipak, Ernestova zabrinutost bila je opravdana. Brod je uletio u gadno nevrijeme. Gomila stvari i potrebnih sredstava za revoluciju, završila su na dnu mora.
Nakon višesatnog ljuljanja, bacanja i valjanja po moru, brod se nasukao na obalu, u blizini Belie. Šteta je bila ogromna. Sve je smrdjelo na neuspjeh.

- Desetkovani smo Fidel. Ne znam hoćemo li moći uspjeti.
- Koliko je ostalo naoružanja?
- Samo dva kompjutera.
- Bit će to dosta moj Ernesto. Vidjeti ćeš.

Natovarivši kompjutere na leđa, dvojica prijatelja zaputili su se prema Sierri. Skrovištu odakle će se odvijati napadi na Kubu i njeno korumpirano političko vodstvo.
Tjedan dana je trebalo da izgrade kompletno skrovište, rašire žice, te se priključe na internet iz sela.

- Sve je spremno moj dragi Ernesto
- Brzina interneta dovoljna?
- I više nego dovoljna. Samo još da napravimo facebook profile i revolucija može početi.
- Kako ćemo nazvati grupu?
- Neka bude „Kubanska revolucija“!
- Viva la Cuba!
- Viva la revolucion!

Beskompromisno i bespoštedno ispisivanje statusa i komentara potrajalo je duge tri godine. Povezivali su se s raznim drugim grupama sličnog karaktera. Gomile likeova, ali i spamova. Taktičkim manevrima i spartanskim vještinama uspjeli su izbjeći prijave i blokiranja. Krvavim, upornim i nacionalno osviještenim tipkanjem uspjeli su pobijediti sve nedaće koje su im se našle na revolucionarnom putu. Korak po korak, bivali su sve brojniji. Cijelo stanovništvo Santa Clare ušlo je u njihovu grupu, a nedugo zatim, isto su učinili i stanovnici glavnog grada Havane. Nije više postojao niti jedan čovjek na Kubi, koji je mogao otvoriti facebook naslovnicu, a da mu ne bi iskočilo barem sto revolucionarnih statusa. Osim naravno, zloglasnog Batiste.


- Uspjeli smo Fidel! Uspjeli smo! – Ernesto je skakao od sreće.
- Jesmo, mi amigo!
- Svi su s nama, osim Batiste.
- Poslao je i on zahtjev da ga ubacim u grupu, ali blokirao sam ga.

Dva revolucionarna borca skočila su jedan drugom u pobjednički zagrljaj. Revolucija je napokon okončana.


EPILOG

Obzirom da Kuba nije imala svoga internet operatera, revolucija se odvijala preko jedne američke mreže. Nedugo, nakon proslavljenog uspjeha, stigao je i račun za internet. Radilo se o cifri koja je kompletno stanovništvo dovela u očaj, a osobito dva glavna krivca za to.

Fidel, glavni operativac svih akcija i danas živi u siromašnoj i opustjeloj Kubi, koja još uvijek isplaćuje dug svojih nepromišljenih revolucionara. Još uvijek ima blokadu i ne može se spojiti na internet. A hoće li Amerika oprostiti dug Kubi nakon što Fidel umre, ostaje samo nagađanje.

Njegov amigo Ernesto (poznatiji kao Che, po nicku kojeg je koristio u facebook grupi) netragom je nestao, kada je stigao račun. Nakon nekoliko godina uspješnog uzmicanja, američki poštari ipak su ga pronašli u bolivijskoj divljini, te mu dostavili uplatnicu. Shvativši da ne može podmiriti sav taj dug, Ernesto si je oduzeo život.

Iako je revolucija doživjela krah njihov revolucionarni duh i dalje živi diljem internet univerzuma.