Bruno Šantek - brutek

četvrtak, 28.03.2013.

ISKRE TRENUTKA

(2010.)

nema nas više
tišina je tek trag nečeg što nekad smo bili
stišćem zube da ne progovorim
grčim prste da nešto ne napišem
smirujem dah da ne vrisnem
usporavam srce da se ne raspukne
a sve samo da izbjegnem još jednu bol
još jedan povratak na staro
na početak koji je oduvijek bio bez cilja
koji je oduvijek bio i kraj
ni jedne istine od tebe
ni jednog dokaza svih tih ukrašenih riječi
nimalo volje da se popravi
nimalo želje da se ostvari
sve se je slilo u tišinu
i ona je sad tek zagušena buka
pristisnuta u šaku praznine koja nas steže
tek tmina svih naših bivših bljeskova
paučina neprohodanih puteva
svog vremena kojeg smo imali za sebe
ali ga nismo skupa proživjeli
čak niti male iskre trenutaka koje smo si mogli dati
ali su bili prevrijedni za nas
a mi tako mali i beznačajni
ostali smo samo dijelovi eksplozije različitih svjetova

- 11:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 25.03.2013.

U POLA CIJENE

(2009.)

klauni su samo našminkana lica
a ispod se krije tisuću sitnica
ispod se kriju sve tajne i boli
al zbog toga ih nitko ne voli
pa prodaju osmijeh i u pola cijene
sve dok ih ne pregazi vrijeme
a tad napokon ostaju sami sa sobom
da više se ne osjećaju jeftinom robom
al što im to vrijedi u ovom svijetu
kad svakom se lijepi etiketu
pa ostaješ klaun do kraja života
kao da je to najveća sramota
a puno je više maski na svima
svakakva se bića nazivaju ljudima
pa onda čak i maske novim maskama kriju
iza njih se bahato drugima smiju
a samo su klaunovi iskreni i čisti
u toj su iskrenosti gotovo utopisti
dok prodaju istinu u pola cijene
sve druge vrijednosti su ionako snižene
rasprodaja morala na svakom kutu
zbog drugačijeg mišljenja odmah tuku
nije li onda bolje da sve jednom stane
i klauni da zaliječe svoje rane
u jednome dahu i sa spoznajom na kraju
da i cijeli život u pola cijene daju

- 10:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 21.03.2013.

JA NE PRIPADAM NIKOME

(1992.)

ne želim sigurnost za cijeli život uz tebe
želim živjeti od danas do sutra
dan za danom i svaki dan za sebe
ne misleći što donose maglena jutra

ljudi su gubili sve i postajali jači
i ja sam sve izgubio pa se opet rodio
možda ne bolji ali to mi ništa ne znači
važno je samo da sam se napokon oslobodio

kao da si umorna od putovanja i želiš stati
želiš da budem stup na koji ćeš se nasloniti
da dam ti sebe a jedino to ti ne mogu dati
tu moju slobodu više nitko neće zarobiti

ne brini, ne mislim ništa loše o tebi
to vrijedi za sve – ja ne pripadam nikome
ni za sva blaga svijeta prodao se ne bi
to je i razlog što mnogi me ne vole

čudna je to ljubav ako ovisi o posjedovanju
a ja nisam stvar iz samoposluge da me uzmeš
sada sam tvoj ali to je privid u ovom stanju
u kojem lebdiš a zapravo ništa ne razumiješ

ostat ću sam u tom svom ludilu bola
proći će vrijeme u kojem ja gubim
nije bitno dal to si ti ili sjenka tvoja
meni je svejedno koga samo ljubim

i jednom će svijet postati moj
bit će me briga za poraze i tvoj lik
jer ja nikada neću biti tvoj
ostat ću zauvijek samo buntovnik

i briga me što kvari se sve što smo počeli
i moje zdravlje, i ovaj dan, i nečije molitve
i baš me briga za lovu koju mi nisu vratili
ni novcu ni bogu – ja ne pripadam nikome

- 10:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 18.03.2013.

ZGUBIDAN / ZGUBIDAN II

(1994.)

budiš se kasno, tama već pada
i kao vampir ideš u mrak
svjetla sa bine tvoja su nada
samo dok sviraš za sve si jak

ti si jedan od rijetkih boema
sviraš za društvo bez prestanka
a u starom džepu ni kune nema
duša je vrijednija od novaca

puštaš da vucaraju te svuda
svoj dio slave dijeliš sa svima
a u dnu duše još vjeruješ u čuda
toliko toga u tebi još ima

pritisni gas, još traje noć
za tebe ionako nije dan
nek uši zovu upomoć
noćas im svira zgubidan

razigraj prste, nek plešu žice
pomuti im razum, i stvarnost i san
neka ti dobro zapamte lice
noćas im svira zgubidan

*********************************

danas je još jedan tmuran dan
pa kako ga onda učiniti svijetlim
nigdje više ne svira zgubidan
često se ovako baš njega sjetim

a bilo je dana i još više noći
kada su se i ulice ljuljale u ritmu
svi su se spremali na ples poći
zaplesati uz koju ljubavnu pjesmu

a zgubidan je takvih na stotine znao
svirao je za sve na cesti il bini
za čašu ili mig sve od sebe je dao
i za svakog iz duše i sad mi se čini

jer nema više takvih kao on
da uz jednu slomljenu dušu dočeka dan
i da za svaki jecaj pogodi ton
to je mogao samo zgubidan

i nema više tako duboke duše
što mogla je stvarnost pretvoriti u san
i kada se u trenu svi nemiri sruše
a tako je svirao samo zgubidan

- 10:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 14.03.2013.

ŽIVOT U SJENI

(1993.)

ne, nemoj mi ništa reći, bit će uzalud
ne želim biti tvoj klaun za jednu predstavu
možeš reći da sam čudan, da sam lud
ali što imaš od toga čak i da si u pravu?

pohlepa ti je sakrila dušu iza materijalizma
novac te priziva u svoja izabrana skrovišta
ne želim ući u tu igru trulog kapitalizma
ja sa tim svijetom zaista nemam ništa

pitanja od kojih lomi se svijet tebi su glupa
možda i jesu, ali ne možemo pobjeći od njih
toliko je pravih stvari zbog kojih srce lupa
toliko čežnje u meni koje žele postati stih

a ipak, osjećam slabost, osjećam tugu i bol
treba mi malo samoće, i netko da je prepolovim
malo strasne tišine a ne glasni rock'n'roll
i sve to bez tebe, ti nisi onakva kakve volim

svjetla reflektora daleko su od mene
naviknut na život u sjeni plaši me tvoj sjaj
znam da si i ti kao i sve druge žene
koja s lažima i bludom traži put u raj

ne nemoj me dodirnuti, nećeš me osvojiti tako
ne želim ni misliti koliko si ih imala do sada
možda ti je sa svima do sada išlo prelako
ako misliš da svatko baš na te fore pada

sit sam laži i svega onog što se vrti oko mene
pusti me samo da i dalje tonem živeći u sjeni
okreni se i zavodi neke druge kretene
ti nikada nećeš pronaći dušu u meni

- 10:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 11.03.2013.

TEK SADA TO ZNAM

(2010.)

da, sada znam
nikada me nisi voljela
bila je to samo potreba
bili smo samo slučajno skupa
u isto vrijeme na istom mjestu
bili smo si samo upaljači
pokretači jedno drugog dalje u život
i ništa više
tek sada to znam
kada vidim kako drugog voliš
kako si drugome predana bez ustezanja
a ne distancirana kao od mene
i s previše glupih izgovora
znam da si ga možda i tada voljela
a sa mnom bila tek iz navike
ili iz poštovanja za neke sretnije dane
u kojima se nismo niti znali
i jer si nikada nismo sve potpuno dali
sad još nosim taj teret u sebi
taj dio tebe koji ti pripada
a nikada neće biti tvoj
niti će ikada biti lakši za mene
tek sada to znam
kada vidim da ono što je za mene toplina
tek je usputni dodir za njega
a vatre tek tinjaju u tebi
sve to ja nisam znao probuditi
ili mi to sve nisi željela dati
ostat će tek praznina prošlosti
koju se više ne može popuniti
i teret njen koji se ne može ostaviti
uvijek će negdje u meni se kriti
to da znam da nisam vrijedan
to da nisam zaslužio više dobiti
a tek sada to znam

- 09:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 07.03.2013.

MALI LJUDI

(1994.)

pogledaj me tu iznutra
tu me probaj i dodirni
to što se vidi nisam ja
sav moj sjaj je u dubini

ne treba mi ni visina
tako nisam bliže nebu
jer ljepota je dana svima
i skrivena je u pogledu

zato pusti da u srce ti uđem
šapatom zbori i pametna budi
ne smij se nikada križu tuđem
oni koji to čine su mali ljudi

sve što vidiš izvana je prevara
ljudi se ne mjere po visini
i moj te čudni izgled vara
ljudi su mali samo u nutrini

- 09:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 04.03.2013.

PUT ZA PAKAO

(1989.)

gdje si sad zvijezdo sjevera
u ovoj tmini ne postoji sjaj
sva žudnja je postala nevjera
svaki instinkt predosjeća kraj

posvuda samo mrak i tišina
svjetla vrište i bježe ka jutru
gdje li je nestala moja vedrina
i polet koji sam uzimao vjetru

zvijezde traže novo mjesto za let
milijardu njih a ja sam tu sam
imao sam snage za promijeniti svijet
a sada samo bol i nemoć osjećam

prosipam svježe suze niz oronulo lice
a kao da nikada do sada nisam plakao
bježim u mrak poput jadne kukavice
a i sam znam da je to put za pakao

čekat ću zoru daleko odavde
ne živeći čak ni za idući dan
neka me put već jednom odvede
tamo gdje stanuje vječni san

- 10:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>