Bruno Šantek - brutek

četvrtak, 28.02.2013.

BOJA NEONA

(1994.)

cvile godine u mraku provedene
kao odsjaj reklama, kao jezera
svugdje tu si i ti, ali nema mene
pitam se što te to ka meni tjera

a zapravo nije važno hoćeš li doći
ionako mi je već sve bliži kraj
briga me koliko će još godina proći
dok izgubljeno stado ne pronađe raj

između boja neona i dima
svakim si korakom sve više daleka
a tako te mnogo još u meni ima
duša još samo na tebe čeka

svi smo mi zapravo prokleto mali
a svijet se vrti kao vatrena kugla
ne pita nitko tko to gori a tko ih pali
samo luđaci se opet tu bore protiv zla

ne pitaj čiji je to rat i čije su to bitke
samo sam jedan od njih, i tako sam
dok svojom krvlju plačaju nove užitke
samotni luđaci govore ono što već znam

boja neona iz tvojih očiju je varka
i nije mi važno hoćeš li doći
zove me zvižduk udaljenog vlaka
ovaj put ću ipak za njime poći

- 10:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 25.02.2013.

KAO DA NE POSTOJIŠ

(2012.)

da te ne nosim stalno u srcu sa sobom,
već bih i zaboravio da postojiš
jer ti se ne javljaš i nema te
sve tvoje adrese su puste
i od svih glasova koji me dostižu
ni jedan nije tvoj
na sve moje pozdrave ne odgovaraš
na sve moje pozive se ne javljaš
i gluha si za moje šapate
tek u snu još mogu do tebe
a tamo su boje čudne i u trenu nestaješ
ne nadam se više boljem
ne nadam se više ničem
da te ne zamišljam uz sebe
više nikada ne bi zajedno šetali
dok kročim kroz šumu uz prve jaglace
dok potoci bujaju samo ja se kao snijeg topim
i koraci koji ostaju iza mene
za tren će postati samo blatna mrlja
kao i ovi tragovi za nama
kao da nas nije ni bilo
kao da ne postojiš
a bez tebe svakim trenom i mene je sve manje

- 09:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 21.02.2013.

NIKADA TE NISAM VIDIO DOK PLEŠEŠ

(2009.)

ti već popunjavaš prazninu u mome srcu
i stvaraš procjep u mojim živcima
jer pregazismo čovjeka vlakom
a ja sam šizio što kasnim do tebe
tukli su pse na cesti a ja nisam ni na tren stao
samo sam žurio što prije do tebe
kako je to sebično
ta ljubav zbog koje si na sve drugo hladan
ta ljubav zbog koje sam samo tebe gladan
ne postoji svila dostojna mekoće tvoje kože
ni bestidnost ravna mojoj želji za tobom
i jedino za čim stvarno žalim je
što nikada te nisam vidio dok plešeš
ljubio sam tvoje uzavrelo tijelo
drhtao s tobom u trenu savršenstva
ispražnjen od misli i dodira sa stvarnošću
krijuć se u podrumu usred grada
tako daleko od svih onih bijesnih ljudi
daleko od smeća nemara i magle smoga
izolirani od nasilja psihotičnih vozača
od lažljivih političara i dječjeg plača
ništa sem tebe nisam vidio ni čuo
kako je to sebično
ta ljubav zbog koje sam se ponovo rodio
ta ljubav u kojoj sam te prošlosti oslobodio
sakriven u mirisima tvoje kose
obavijen trzajima znojnih tijela
sve smo imali što može biti
i jedino za čime stvarno žalim je
što nikada te nisam vidio dok plešeš

- 10:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 18.02.2013.

PLIME PRAZNINE

(2012.)

još jedan krug ću proći
hodati kroz snijeg do kraja noći
pustiti oči da se zalede
bolje da novi dan ne vide
i tek kad me tuge slome
kad se suze u očima udome
znat ću da je vrijedilo
bar je nešto ostalo
barem rane koje lome me
koje neće lako izbrisati vrijeme
više no što druge praznine su mi dale
što nakon dva tri pića su nestale
sad teže je ovakav nemir srušiti
kad opet me iznutra počinje gušiti
a baš ni jednog razloga za to
kad bježim od svega što je zlo
zalud se čudim gadostima svijeta
kad većina toga samo meni smeta
živim još samo da me se piše
da protiv tog zla bar jedan je više
dok iznutra ključa, bruji, ludi
ko vulkan očaja da se budi
plime moje praznine se podižu
dušu nosim kao trofej na bodežu
ni ne osjećam ništa kad je probodu
tek ispraznost me izaziva na pobunu
da bar nešto isprovociram dok tonem
još jednom da vrisnem prije no što klonem

- 08:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 14.02.2013.

PUSTI OTOK

(2010.)

rekla si: ti sam po sebi pusti otok
planeta izgubljena sred svemira
rekla si i otišla
nestala si tiho u prostranstvima svijeta
samo zaborav nas sada dijeli
al to je svemir cijeli
i kog briga što ostaje kad se svemiri sudare
sva ta prašina i čestice više nam ništa ne znače
svi ti plinovi i stijene su bez tebe i mene
kog briga što pluton je toliko hladan
da je led na površini tvrđi od čelika
kao i moje srce otkada te nema
tko zna da je gustoća saturna tako mala
da bi cijeli planet plutao na vodi
kao i moja duša u ovom prohladnom zraku
i da jedan dan na veneri traje duže
nego njena godina
baš poput naših susreta
u kojima nas je jedan dan osudio
na vječnost samoće
jer samoća je sve ovo bez tebe
a ovaj pusti otok samo je trag u svemiru

- 10:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 11.02.2013.

LJUBAVNIČKA IGRA

(2010.)

tko je tu prevaren
da li on, ti ili ja
i je li to uopće prevara
kad svatko za svakog zna

što se tu gubi
ako iza nas ništa ne ostaje
samo dok se ljubi
nešto među nama traje

ništa ne donosimo
ništa ne uzimamo od nas
i to što se trošimo
opet nadoknadimo za čas

čemu onda briga
sve je to samo razmjena strasti
obična ljubavnička igra
nitko neće u zamku pasti

ne brinimo za sutra
tamo nas možda više neće ni biti
i krevet će se ohladiti do jutra
a ti ćeš se kraj njega buditi

- 09:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 07.02.2013.

PRIMITIVNE STRASTI

(2010.)

primitivne strasti
s vremena na vrijeme me obuzmu
znam da ne mogu niže pasti
al svejedno pljujem po svačemu

srdžba i bijes
su najviše čeg u sebi se bojim
sam sebi stvorim stres
i tad bih radije da ne postojim

godine me zapravo vesele
što ih više prođe manje ih ostaje
da ovu sudbinu dijele
u kojoj se samo gori čovjek postaje

sve češće poludim
kada mi drugi kažu da sam u krivu
i da se zalud čudim
jer svi traže materijalnu perspektivu

nasilje me slama
čak i ako ga samo vidim izdaleka
i sve češća galama
straši me da će tako biti dovijeka

a ja ne bih dugo
i ovo je više no što sam želio
jer samo sam tonuo
a s nikim te dubine nisam dijelio

zato to me muči
kad vidim da ima i onih koji vrijede
a na mogu im pomoći
jer radije lažne modele slijede

pa onda opet bijesnim
kad poželim da ipak je drugačije
da nekom nešto objasnim
da bar ih moje greške nešto nauče

i tad pljujem po svemu
jer život nije ono što bi trebao biti
a ni ja u njemu
davno smo se mi uspjeli posvaditi

al nitko ne sluša
te moje bijesove propalice iz blata
zalud mi onda duša
kad svi bi samo poklone od zlata

i još samo tišina
je sve što mogu nekome dati
nikoga ne zanima dubina
a u površnosti ja ne znam uživati

- 10:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 04.02.2013.

SKLOPLJENIH OČIJU

(04.02.2010.)

koliko si puta hodao skljopljenih očiju
i koračao kao da lebdiš
koliko si puta vikao iz sveg glasa
kao da se bojiš
koliko puta bježao od svijeta
samo da ništa ne vidiš
i mislio da nema spasa
a još uvijek tu stojiš
koliko si puta gutao tišinu
bojeći se da te nitko ne čuje
tražio gorku istinu u vinu
a istina se još ne nazire
trčao si nasuprot vjetru
i borio se protiv vjetrenjača
ljubio samo u snu
a na javi se to sve skupo plaća
koliko si se tako istrošio
platio sve te zablude
tuđe križeve na leđima nosio
samo da tebi lakše bude
koliko si puta želio kraj
a svako jutro je ipak svitalo
nisi želio taj glupi osjećaj
ali tebe se nije ništa pitalo
koliko si samo čekao posljednji udah
bez izdaha u prazno
i samo te je nastavka bilo strah
jer za sve je već kasno
svi su već otišli u bolja vremena
a ti i dalje lebdiš kroz svoju pustinju
jer baš ničeg oko tebe nema
dok hodaš sklopljenih očiju

- 09:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>