Bruno Šantek - brutek

četvrtak, 31.01.2013.

KARAKTER

(2010.)

ponekad kažem i što ne treba
ali kažem sve baš kako je
no uzdižući istinu do neba
poželim da mogu i drugačije

jer tako je lako biti neisken
i gurati vodu na svoj mlin
sve dok shvatiš da ti si prevaren
jer moraš živjeti s tim

i što ako lažima osvojiš neku
zar to je zaista ona kraj tebe
možda i ti tad ljubiš drugu
uz masku koju si stavio na sebe

ponekad u jednom trenu planem
a drugi već požalim zbog toga
al to nije dovoljno da stanem
ne mogu protiv karaktera svoga

tada tvrdoglavo tupim po svome
tvrdeći da je istina najbitnija
a povrijeđena lica me iznutra lome
znam da bi laž bila im milija

al tako je lako živjeti olako
i varati samog sebe da to je u redu
pa nek me i svi gledaju poprijeko
sudeći o mom tvrdoglavom karakteru



- 10:31 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 28.01.2013.

SUTRA MOŽDA VIŠE NE POSTOJI

(2012.)


svaku riječ koju nisam rekao
sad nosim zauvijek na usnama
svaki dodir kojim te nisam dotakao
sad zauvijek peče pod prstima
i to što te više nema
samo je dokaz da sutra možda ne postoji
za svakoga od nas se isto sprema
izgubljeno vrijeme neće se vratiti
s druge strane ogledala uvijek netko gleda
vjerno prati sve naše pokrete
a zašto onda taj svijet uzima preko reda
baš onog tko to ne zaslužuje
a ja sam još ovdje sam
i trošim svoj život bez potrebe
nikog da mu bar nešto dam
nikog tko bi bio bar sjenka tebe
tko bi i slutio da sve tako će biti
da odeš bez predznaka, bez pozdrava
i da vječno samo će pitanja ostati
dal ti si bila baš ona prava
zalud je žaliti ako nisam mogao prepoznati
dok si mi bila na dohvat ruke
ne postoji mašina da se sve unatrag vrati
ni otrov da mi prikrati muke
ja sad i za tebe moram živjeti
svedočiti onom što je vrijedilo na sav glas
jer sutra možda više ne postoji
za svakoga od nas


foto by orabidoo

- 13:24 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 24.01.2013.

BIJEG LEPTIRA

(1990.)

pogledaj lice koje gori zbog tebe
poslušaj pjesmu i osjeti hladnoću
vidjet će jad ovog svijeta
zamagljene prozore koji lome se od tuge
naivne bludnice koje umiru
i mene kako trčim kroz polja
kao ranjeni srndač, kao uplašeni jelen
vidjet ćeš larvu ovog smrdljivog svijeta
iz koje sam pobjegao kao leptir
zemlja gori ispod kore od leda
sve laži plamte kao božićna svjetla nad ulicom
osjeti moju dušu i zapjevaj
dok ona pada niz litice sna do samog dna
tragovi zla još uvijek su na tom putu
izgubljene misli odaju mi beznadnost
taj tvoj čudan način darivanja
kao strast smrti
zašto mi daješ baš to
trčeći kroz vatru znam da sam sam u plamenu
sve dok moja krila ne izgore
bit će to još jedan neuspješan bijeg leptira
ne želim više ništa od tebe
ni jedna misija više me ne spašava
sve je umrljano prljavim prstima
pogledaj oči koje nemaju sjaja
nemam samilosti baš za nikog
bolesnu djecu koja mole za milost
uboge starce koji gladuju u zalog minulog rada
i mene ćeš vidjeti kako plačući bježim
preko polja zalivenog suzama
preko rijeka krvi i bola bez adrese
imaš li snage i dalje me lagati
imaš li snage zaustaviti me u bijegu
dok odlazim zauvijek uz šum tišine i jauk praznine


- 10:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 21.01.2013.

HOĆE LI SE MAGLA IKADA DIĆI

(2011.)

sve se je zbilo u mojoj nutrini
sva tuga odjednom
i mukla tišina
a ni magla se još nije digla
u ovakve dane
kad kao da sunce više nikada neće granuti
a možda niti ne postoji, možda se ugasilo
ostavilo samo malo ove zemaljske pare
da sakriva vidike
da otvara prostor za zamagljene slike
a možda niti grad više ne postoji
iza ove zgrade koju jedva naslučujem nasuprot prozora
postojim li uopće i ja?
vidi li me netko?
čuje li me netko?
dok nevidljivost kao da i zvuke guta
dok se ne čuju auti s obližnjeg puta
ni koraci, ni lavež pasa, ni disanje
i što mi vrijedi da itko naslučuje da sam tu
kad me ne želi vidjeti, kad me ne želi čuti
kad me ne želi dodirnuti
mogli bi me onda i u mramor pretvoriti
kao spomenik postaviti i opet bih bio tu
da me koji usputni pas zapiša
da netko zapali svijeću
da netko išara neki svoj grafit
i tad bi bilo više koristi no sad
zatočen maglom i sakriven u njoj
zaglušen tišinom i ugušen njom
a na sva moja pitanja nema odgovora
čak ni to hoće li se magla ikada dići?
- 08:58 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 17.01.2013.

HLADNO JE

(1987.)

noćas pjevam tuđe pjesme
pijan od domaćeg vina
pokušat ću ustati
pokušat ću govoriti u prazno
zvat ću te u noći bez svitanja
tako je hladno
proklinjem svoje ime
molim ulice da me vode
noćas sanjam tuđe snove
ne vidim sebe u njima
pijan od domaćeg vina
pusti me unutra
poklonit ću ti sve
sve što imam tvoje je
samo me prigrli
u noći bez dna
tako je hladno
tako je teško biti sretan


- 10:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 14.01.2013.

TREĆI SVJETSKI RAT

(1987.)

ništa mi nije
samo sam pun praznine
ratujem sam sa sobom
sam sam i ne znam gdje bi
kraj ovoliko malo svijeta na mom dlanu
koji klizi kroz prste
pucketaju iskre u mraku
umjetne munje sjeku nebo
ništa me ne boli
samo sam pun ničega
ratujem sam sa sobom
treći svjetski rat
u dubini moje glave
radijacija i bljesak
atomska misija iz svemira
sam sam i ne znam kud
kraj ovoliko malo topline u trulim dušama
dim i magla u očima
peku me istine
pucaju čepovi i čaše
pružena ruka ka drugoj strani
koja me odbacuje
najluđa noć bježi od mene
ništa mi nije
samo sam pun ništavila
ratujem sam sa sobom
treći svjetski rat
u dubini moje glave
radijacija i bljesak
atomska misija iz podzemlja
- 11:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 10.01.2013.

SVIJET KOJI NE RAZUMIJEM

(1987.)

tonem
toplina me ruši iznutra
u komi je sve tako crno
vrtim film iz podsvijesti
snovi o sudbini
vidim svjetlost ispred sebe
nema mrtvih, samo slike
pokretni motivi mrtvila
svijet koji ne razumijem
koma nosi više dimenzije
vidim sebe iznad grada
plavo nebo i snijeg
tonem
groznica trese moje tijelo
u komi samo zaboravljene srećem
vrtim film iz podsvijesti
snovi o smrti
znam da možda i stvarno je
i ti svijetovi postoje
ali ne znam što je s druge strane zidova stvarnosti
nema života, samo slike
putujuće vatre u grudima
svijet koji ne razumijem
u komi ja ubijam ljude
tonem
vatra me guši u očima
ne vidim razlog postojanja
vrtim film iz podsvijesti
snovi o ljubavi
vidim boga ispred sebe
i anđele koji psuju
svijet koji ne razumijem
plavo nebo i snijeg
koma nosi više dimenzije

- 18:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 07.01.2013.

SVE IH MRZIM

(1987.)

više ne mogu ovako
smrt me prati odasvud
kao anđeli s neba
topovi u glavi slave dan nečije pobjede
podmornice u tijelu gube kontrolu
sve je nestvarno
glasovi koji me progone
uvele ruže u snijegu koji još nije pao
igre bez razuma
razum bez igre
kurve kao kraljice
princeze kao kurve
sve ih mrzim
više ne mogu ovako
od davnina se igrala sa mnom
sudbina, oh, kako gorda riječ
svemir bez kraja
što li je izvan njega?
pucaju ogledala
i lice gada u njima
dok tonu brodovi mojih mutnih očiju
smrt me prati odasvud
kao bog ili vragovi
mlijeko teče niz cestu
tako je magla gusta
kao moja revolucija
igre bez pjesama
pjesme bez imena
kurve kao kraljice
princeze kao kurve
sve ih mrzim
svemir bez granica
što li je s druge strane?
više ne mogu ovako


- 14:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 03.01.2013.

SAVRŠENSTVO UZALUDNOSTI

(2011.)

moje noći nisu važne moji snovi svi su uzalud
nemam nikom kom bih dao to što nosim u dubinama
nek svi misle da sam čudan nek svi misle da sam lud
samo jedan vrisak za njih čuvam u svojim tišinama

nemam ništa dobrog dati, ništa vrijedno davanja
samo niz praznina, niz kojem ne vidi se kraj
i neke davne riječi s isteklim rokom trajanja
i neki davni bljesci sreće što izgubili su sjaj

više ne ispunjava me ponos i principe stare gazim
kad sve što sam bio ionako nije vrijedno spomena
muka mi je od tog svijeta a i sam se sebi gadim
stavljam još jedno prazno polje pokraj svoga imena

svaki neraščešćeni račun po tko zna koji puta plaćam
sav taj teret zabluda ja i dalje smjerno nosim
i sam se sebi smijem dok se istom bolu vraćam
kao da cijelom svemiru u tom ratu prkosim

a samo ja sam taj koji sve te promašene udarce prima
dok lupam glavom o zid i dok umišljam da ima smisla
čupam iz sebe zadnji komadić duše i dajem ga svima
možda ih prevarim pa ne vide kakva me je tuga stisla

zar je to takav problem, ostaviti neke stvari iza nas
ali kud god da krenem znam da ću ih nositi sa sobom
i dal problemi postoje ako ih se ne spominje na glas
ako tom šutnjom trgujem kao najjeftinijom robom

jedno je razum a drugo one sile koje su jače od mene
to ja zovem svojim prokletstvom, svojim teškim usudom
kad kud god krenem uvijek pratit će me iste sjene
sve te neprežaljene strasti koje graniče sa ludilom

postigao sam savršenstvo uzaludnosti i perfekciju gluposti
pobjedio godota u finalu svjetskog prvenstva u čekanju
još samo prazno srce da se sa životom napokon oprosti
i doći će kraj i ovom mom ispraznom pisanju


- 10:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< siječanj, 2013 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu

    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme