Bruno Šantek - brutek

četvrtak, 30.10.2008.

XXII

(1991.)

o, tako bih želio nad sudbinom zaplakati
otvoriti oči i u ovom se svijetu roditi
i... živjeti

o, tako bih želio najljepše zvukove slušati
u svu slast glazbe i tišine potonuti
i... čuti

o, tako bih želio najljepše slike vidjeti
spektru boja svom silom se predati
i... gledati

o, tako bih želio čisti zrak udahnuti
sve lijekove zauvijek otpisati
i... disati

o, tako bih želio sve igre naučiti
sve čežnje u riječi pretvoriti
i... progovoriti

o, tako bih želio sve rane zaliječiti
sve buduće boli u trenu spriječiti
i... pjevati

o, tako bih htio sve ožiljke izbrisati
konačno po ovoj zemlji mirno hodati
i... trčati

o, tako bih volio vidjeti i čuti
sve mirise udahnuti i s bistrih izvora piti
i... učiti

o, tako bih želio sve riskirati
sve nade na jednu kartu uložiti
i... dobiti

o, tako ponovo dio mase želim postati
sa svima nositi zastave i navijati
i... igrati

o, tako bih želio protiv zla se boriti
od gomile mržnje barem mrvu mira stvoriti
i... pobijediti

o, tako bih htio sva svjetla ugasiti
u teškim hladnim danima zaspati
i... sanjati

o tako bih želio najljepše stihove napisati
na vatrene kočije muza uskočiti
i... odletjeti

o, tako bih želio što dalje putovati
nikada se umoriti ali ipak se smiriti
i... vratiti

o, tako bih te htio ljubiti
uz pomoć snova možda se i zaljubiti
i... voljeti

o, tako bih želio pravu djevojku pronaći
od jutra do sutra sa njom ljubav voditi
i... svršiti

o, tako bih htio pravu istinu otkriti
sve djeliće života u mozaik povijesti slagati
i... lagati

o, tako bih želio sve najljepše priče vidjeti
sa mješavinom slika dosadu ubiti
i... glumiti

o, tako bih volio svoje ludilo slomiti
od bijesa vrisnuti i od očaja zanijemiti
i... poludjeti

o, tako bih želio svoju divljinu pronaći
te životinjske nagone u sebi probuditi
i... poludjeti

o, tako bih htio i ja sretan biti
sve tuge u brod sjećanja staviti
i... zaboraviti

o, tako bih se želio posljednji put napiti
sva pića ovog svijeta ispiti
i... umrijeti
- 12:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 28.10.2008.

BUĐENJE IZ STVARNOSTI

(1991.)

bojim se dana i bojim se svjetla
bojim se noći i bojim se mraka
samo želim spavati
duboko potonuti u mora podsvjesti
i mada znam da jednom prespavat ću i buđenje ne bojim se
želim smrt gledati sa strane
negdje iz kuta anđela čuvara mojih samoubilačkih igara
gromovi ili vjetar koji udara o prozore
tjeraju me na buđenje iz stvarnosti
ritam grada je iznad zvukova ponoćnih vukova
iznad pokislih krovova
polako padam u beznađe i bezidejnost mira u meni
djevojke sa slika smiješe mi se namještenim osmijesima
automobili vrište u noćnoj tišini tmine
i moj portret izgleda umorno, tužno i prazno
ne treba mi ogledalo da znam kako izgledam
znam i kako se osjećam
ali ne znam što osjećam
bol i vatra u očima
i hladnoća u rukama tjera me iz oklopa
tjera me na buđenje iz stvarnosti
oko mene tisuće papira, suvenira i praznih flaša
ni alkohola ni ideala za nešto više od praznine nema
ulične svjetiljke prodiru u moje mračne odaje
mačijim očima pratim tragove koje ostavljam
u svojem tko zna kojem mačijem životu
možda i posljednjem
pokušavam ukrasti malo vremena za sebe
od ovog vrtloga bezvremenosti i bezgraničnosti
žalim se potopiti u vakuumu stvarnosti
vrijeme je da odlučim: ostati ili bježati
vrijeme je za dane i vrijeme je za noći
pjesme sa radija me vraćaju u moj mrak
vode me daleko odavde možda i vječno
možda i u buđenje iz stvarnosti
- 11:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 26.10.2008.

SLEĐENA DIVLJINA

(1990.)

odvedi me tamo gdje još nisi bila
pomozi mi pobjeći odavde
u tvom srcu vidim puteve
svi vode ka ljubavi
u tvojim očima iskre daljine
nemirne rijeke i prostrano nebo
osjećam te
povedi me kroz skriveni svijet
upoznaj me sa svim bićima u sebi
sa svim prečicama i preprekama
izgradimo zajedno mostove preko divljih rijeka
pođimo tamo gdje nitko nas ne zna
gdje nas nitko neće gledati kao strance
želim se izgubiti iz mase ljudi
sakriti se u neprohodnim džunglama
znam da i ti to želiš
gledajući te duboko u oči
videći u njima sleđenu divljinu
skitnica si kao i ja
pokušavaš to sakriti, ali osjećam te
kao što i ptice osjećaju svoj dom
kao što psi prepoznaju svog gospodara
ili tigrovi plijen u divljini
odvedi me iz ovog pakla hladnoće
odvedi me tamo gdje sve laži gore
gdje plamte vatre ljubavi
gdje ljubavi su stvarne
a stvarnost je kao san
povedi me tamo
u tvojim rukama osjećam mir
dovoljno za stotine ratova
za svaki u meni
smiri me riječima
možda samo osmijehom i pogledom
pogledaj me jednom dugo
pronaći ću cilj u tvojim očima
kroz kristale te tvoje sleđene divljine
znat ću kuda trebam poći
i tvoja duša ima krila kao i moja
za let između stvarnosti i sna
svi lete prema ljubavi
znam da i ti to želiš
- 09:43 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 24.10.2008.

IMAO SAM TE

(2006.)

imao sam te
a onda sam te poput pijeska propustio kroz prste
ne onako, lagano klizeći po tvojoj koži
ovog si puta zaista nestala
u vjetru si prvom slobodu pronašla
no nemam koga kriviti do sebe
ja sam taj koji nije želio više
a znam da i jedna riječ bi dovoljna bila
da od pijeska napravim palaču divnu
i gradove, kule, dvorce, planine
čitav svijet koji naš bi bio
a sada si samo spomen u meni
iskra u oku kad tužno zacakli
kad sjetim se još jedne gluposti svoje
još jedne šanse za stvarne snove
imao sam te
i svim si se bićem davala meni
a ja nisam znao kud bi sa tobom
u koju tamnu odaju da te smjestim
da osvijetliš napokon vječnu tminu
i ko da se bojah za odaje druge
da se ne osjete prevarene zbog toga
pa radije ostah stajati u mraku
dok pijesak mi lagano curi niz prste
i drugom sad nekom miluje lice
nekom tko zna dati ti sebe
nekom tko zna uzeti tebe
i sagraditi sve ono što ja mogao nisam
jer samoća je moja jača od mene
- 11:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 22.10.2008.

OTKAKO TE NEMA

(1992.)

nije ni jedan dan, ni jedna noć
cijeli je život prošao otkako te nema
izgubio sam volju izgubivši moć
da s tobom se spasim svih problema

ovaj život bez tebe gori je od robije
zatvoren u svoj očaj ne mogu pobjeći
onaj tko daje sve, ništa ne dobije
a rane od svih poraza ne prestaju peći

čudnovate rime vrludaju u preteškoj glavi
kao sjećanja na tebe koja me bole
kao stihovi o davno ishlapljeloj ljubavi
koji su se otrgli očaju duše gole

zašto mi sve to dolazi baš sad
kada te nema i znam da si daleko
tu na mjestu gdje trampim sjećanja za jad
ponirući u zemlju, u njeno naručje meko

ponovo tu gdje divljina guta civilizaciju
na mjestu u kojem riječi gube svoj odjek
u vrijeme kad svi lažima žele demokraciju
a istine i ljubavi nema ni za lijek

sada sam tu gdje su ispisane mnoge priče
a i sam sam samo jedna promašena priča
sve moje veze našoj promašenoj sliče
bile su samo parade laži, glume i kiča

ponovo tu, ali ovaj put bez tebe
potpuno sam, potpuno izgubljen i osamljen
osjećam drhtaj, to samo iznutra me zebe
kao da vječno ću ostati sam i zaboravljen

skrivam se u sjenci stare crkve iznad grada
sve je isto, a ništa isto nije, otkako te nema
kroz grmlje i travu tražim izlaz iz svog jada
a gore na nebu se već nova oluja sprema

- 10:05 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 20.10.2008.

ŽELIM TE

(2006.)

odjednom – bljesak
to tvoja ljepota se stvori predamnom
paraliziraš me osmijehom
kroz tišinu se šapat provlači
želim te
klizim pogledom niz tvoja leđa
upijajući miris iz sjaja kože
iz svake obline zračiš toplinom
i svaki pokret me pali
želim te
šum grana iznutra nije stvaran
jer ništa osim nas ne postoji
gromovi, munje, kiše
sve to smo sad mi u ovoj oluji
laki ko pera dok lebdimo tminom
teški ko zvijezde dok tonemo u strasti
dok me grabiš, dok me ljubiš
želim te
- 10:12 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 18.10.2008.

BEZNAĐE

(1991.)

kud god da krenem, prate me utvare iz sna
pa više ne znam što je san a što java
ostajem sam na pustom uglu ulice
dobro znam da se tu nitko s nikim ne sreće
pratim sjenke automobila koji jure u nesreće
i opet isti zvuk tupih pratećih koraka
mislim da ću potrčati, mislim da ću vrisnuti
a zaprtavo, boli me za sve
sutra me možda i ne bude
mrak pada s kišom a ti si ponovo samo sjenka
tražeći toliko toga što ne mogu učiniti
ne mogu pomoći ni samome sebi
dok me masa ljudi progoni misleći da sam jak
a ja sam samo otpadak
koji bježi od koraka i kiša
i ne plači kad me vidiš u snu
probudit ćeš se i vidjeti da nisam tu
ne krivi me tad
ne volim više ni tebe ni ovaj grad
pogledaj kroz prozor i prati kišu dok pada
možda vidjet ćeš i mene kako se rušim niz krovove grada
kako klizim niz izlizane crijepove
proklinjući sve tvoje riječi i cjelove
i dok si ti sigurna u svoje osjećaje
i znaš da oni vječno trajat će
ja znam da ništa vječno ne traje
i kad me ne bude, kad me lešinari u gozbi podjele
ništa neće ostati da bi se mogli sjećati
ni žalosti ni sutrašnje svjetlosti nema u meni
spreman sam za kraj i na ovoj kiši
iako su kapi isprale sve nade s moga lica
ni to mi ne pomaže da postanem čist
i briga me što ćeš reći za kraj
imala si čast da budeš dio moje propasti
dok osjećam toplinu i tminu pakla
i svejedno je gdje sam sad
u javi ili snu, na vrhu ili dnu
nade su nestale, ideali su spaljeni
pa nek me sad i uhvate
ti tupi i pohlepni koraci
sutra me možda ni neće biti
pa što ako me dan prije toga oslobode
- 12:25 - Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 16.10.2008.

TAKO DUBOKO IZNUTRA

(1992.)

nema snova u meni
tako duboko iznutra osjećam prazninu
kao da se kamenje kotrlja u provaliju
kao da odnosi dio svemira sa sobom
kao da neki glas vapi, zove
priziva spasenje od pobješnjelih oluja
ima li ikoga vani???
postoji li itko tko može mi pomoći
ne vidim svjetlo u tom vječitom mraku
ne osjećam toplinu okovanu ledom
tisuće ledenjaka kruži oko mene
ledene sante koračaju i odlaze
svakim sam korakom sve dalji od svijeta
a nimalo bliži svemiru i nebu
kao da ponirem u središte zemlje
kao da se gubim u toj bučnoj masi
duboko iznutra tog svijeta vrištim i zovem
postoji li netko tamo vani???
ima li nade u tim otvorenim obzorjima
u kojima sunce se rađa i umire
u kojima kiša se stvara i nestaje
duboko iznutra sjećam se dana ludila
slika iz prošlosti od sjećanja požutjele
zvukova i mirisa koji sve češće gube se
zar je zaista sve tako prazno
zar zaista ne postoji ljubav
samo kemija
nikada neću saznati zašto svi odlaze
zašto je čak i ona otišla od mene
a sjećam se kraja koji je bio početak
onog konačnog sloma koji uzima mi sve
sada kad je gotovo, tek tren do ruba
još uvijek pokušavam upaliti svjetlo
izazvati zvuk u beskonačnoj tišini
pronaći toplinu iznutra
tamo gdje ne vide što se dešava u meni
tamo duboko iznutra, gdje osjećam
tako duboko gdje samo je bol
i sama me dubina već toliko boli
kad nema nikog da tu nutrinu voli
a da barem znam da postoji netko
izvan ove smiješne spodobe mojeg imena
da postoji nešto izvan ovog svijeta
van svih teorija i teorema
mada, sve više se bojim da nikoga nema
izvan očaja, bola, plača i akohola
tek nešto tako duboko iznutra
to što me probada i guši
što me proganja i ruši
tjera me na pitanja a ne zna odgovore
kad znam da samo led i praznina su u meni

- 11:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 14.10.2008.

KUDA ODLAZIŠ

(1990.)

gdje si sad dok moje laži traže istinu
dok magle skrivaju puteve
dok putevi skrivaju magle
kuda odlaziš sa ovoga svijeta
u kojem nebu nestaješ
bojiš li se svojih zavjera
sve je to zbog loših namjera
sve ruši se poput planina pustinja
dok novi rat u nama počinje
a ja ipak toliko vjerujem u tebe
čak se i gubim u toj vjeri
pijem i mislim na tvoj dah
riskiram život samo da bi me mogla spasiti
samo da bih te tako mogao vratiti
ali tvoji putevi više ne susreću moje
kuda odlaziš
budi uz mene i čuvaj me
uzmi mi život iz ruku
toliko vjerjem u tebe da palim nebo
kradem te od sna
gdje si sad dok ti snovi traže potvrdu
ne trebam moć, samo mi vrati ljubav
vrati mi snagu da vjerujem u sebe
i ne odlazi više
jer ionako sve dobro odlazi od mene

- 14:15 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 12.10.2008.

GOZBA

(2006.)

stani!
ne idi dalje!
sljedeći korak je koban
provalija pred tobom zaziva nesreću
lešinari odozgo već klikću:
gozba! gozba! gozba!
zamrzni znoj koji se cijedi niz leđa
sledi pogled i stegni lice
nek ne vide tvoje kolebanje
nek ne vide tvoje strahove
pretvori se u stijenu pred tim ponorom
vrisni u dubinu i ispuni je jekom
zareži na gladne krvi i tuđe boli
zamahni prema njima i otjeraj ih
nisu navikli na takav scenarij
tu na rubu nitko ne mijenja sudbinu
samo ih gurnu dalje da dolje ginu
ali ti si drugačijeg kova
ovo nije tvoj prvi ponor
a i dna su ti mnoga poznata već
toliko si se puta već vraćao
samo se nasmij i narugaj svima
stani!
kreni na drugu stranu
opali im kontru pa nek si misle
nisu oni dorasli tvojoj priči
udahni zrak i pun života viči
gozba! gozba! gozba!
- 10:24 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 10.10.2008.

INKARNACIJA LUDILA

(1990.)

sve je počelo s krajem koji je morao doći
sve se je srušilo na mene
maglene planine ispraznih snova
kristalno kamenje providnosti
krugovi sz zatvorili ravne linije
spirale dima kruže oko mene
prazni stolovi pune me mučninom
vrisak strasti sa usana nedoraslih djevojčica
rasvjetljava mi pojam banalnosti
zašto činim to što ne želim?
što je to jače od mene, u meni
svi ovi mali čovječuljci
sadisti, pjesnici, neljudi
svi oni umiru i opet se bude
u trenu kada to najmanje želim
preko noći sam postao kukavica
kad bojim se za ljude koji me okružuju
svakim danom sve sam luđi
sve manje se kontroliram
male eksplozije i nisu tako strašne
ali kada će i atomska grunuti iz mene?
klize mi iskre niz lice
besćutni osmijeh plaši me
grizu me sjenke svjetala
škorpion iznutra traži gozbu
smijem se i glupiram
pokušavam banalnostima odagnati stvarnost
čudnim načinima pobijediti realnost
a sve je teže
neću dugo izdržati samog sebe gušeći
pobijedit će me smrad vlastitog trupla
crvi će izjesti moje trulo meso
dok će se drugi sladiti rajskim voćem
arsenalom slasti i moći
rukama će kidati plodove sa grana
a moje će sjeme zauvijek zgaziti
ali u idućem životu sve ću im vratiti
- 12:18 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 08.10.2008.

KNJIGA LOŠIH PJESAMA

(1991.)

mene nitko nikada neće shvatiti
ostat ću slomljeni komad stakla kraj ceste
sitna čestica svemirske prašine
glas prepun tišine
a gdje bio sam i što sam bio
i gdje sam sad

a sve je moglo drugačije
more je guralo obalu prema meni
daleko u zalasku gromova tražih svoj dom
obasjan munjama tražih put za sebe
tonući sve dublje ka nećem što ne prepoznajem
iza mene samo sjenke prošlosti
iza mene ništa dobro što će ostati...

dok hodam praznim ulicama
poznati ljudi me ne prepoznaju
ulazim u lokale i sjedim u kutu
nitko ne obraća pažnju na usamljenika tužnog lika
pišem po zgužvanim papirima tek da umirim ruke
više se ni napiti ne želim
više se ni ljepoticama ne veselim
iza mene ništa neće ostati
samo praznina i šapat poput podsmijeha
i možda neka knjiga loših pjesama
ali više se čak niti ne žalim
nije mi stalo ako postanem zaborav
briga me tko će se sjećati i dal netko će plakati
tu sam gdje nemam što tražiti
i ne krivim više nikoga
sve je to moja zasluga
taj život kao pustinja
knjiga loših pjesama
a baš za inat samo to će ostati
da ih moja dosada još jednom zamori

- 10:16 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 06.10.2008.

ČUDA

(1992.)

rasterečen od očaja igram se očima
i čekam znak da me pokupe
da dođe tren koji čekam već noćima
ne želeći slavu ni skupe pokope

u buci pretovarenih kamiona čujem da dolaze
čujem zveket potkova tih jahača iz daljine
donose spokoj a strah zauvijek odnose
možda u zadnji tren doprem i do istine

zamišljam svijet nakon kraja i ne vidim ga
ili je to nevažno kad ionako sve nestaje
kad sve je laž i nema ni boga ni vraga
samo ljudska patnja i bol koji ne prestaje

tako bih želio pomoći svima koji pate
ali kako kad ni sebi nisam mogao pomoći
pa makar mi nikada tu dobrotu ne vrate
teško je sići s trona kad se dokopaš moći

a ja sam još isti onaj sanjar i luda
koji sanja o suncu i ljubavi bez primjesa
govore mi da sam lud jer vjerujem u čuda
i samo ih još više izazivam do bijesa

a zapravo ne vjerujem u čuda kao što kažu
već samo u istinu od koje su učinili stravu
jer sve manje se voli a svi samo mrze i lažu
nitko za više ciljeve više ne podmeće glavu

a ja bih još samo malo sanjao svoj san
a ako se ne probudim neće mi biti žao ni tada
jer moja čuda su moguća baš svaki dan
al nemam ih kome dati sred ovog sivila grada
- 09:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 04.10.2008.

KIŠA

(1990.)

krupne kapi kao najbolnije suze
padaju uz ritam preglasnih bubnjeva
vlažna zemlja cvili
niz žljebove se slijevaju slapovi
baš kao pred potop
a ja uživam u ritmu snivanja
želio bih da je ovako vječno
da je uvijek ovako hladno
kao što je i u meni
kad nema tebe da me ugriješ
kad nema tebe da me pokriješ
kovitlac kapi i prašine stvara novu oluju
nove spirale vlage pred prozorom
moje lice je vlažno i bez toga
dok korvovi su sjajni
dok lice zemlje je čisto
oblaci sami pobjeđuju svjetlo i donose mrak
i što da radim u toj tmini
kad nema te da mi svjetlo zabljesne
osim da volim ovu kišu koja pada
sve je tako plačno
svaki korak je glasan kao krik
dok sivilo je samo odraz ovog svijeta
voda hrani prežednu zemlju
skupljam je na dlanu dok se kotrlja niz lišće
možda jednom ponovo i ti se vratiš
da ispreš s mene grijehe koje kiša ne može
da ugriješ me vinom i toplinom slobode
možda tada i ja poželim sunce iza oluje
- 10:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 02.10.2008.

LAKŠE

(2007.)

kako vinut se do neba
koračati gordo
ma kome to treba
zbog koga, zašto?

lakše je lagati, varati, krasti
lakše je glumom stići do cilja
sve manje je puteva do prave strasti
kad se prikrivaju maskom izobilja
i nema milosti čak ni u molitvama
sve manje je brige za druge ljude
nasilnici vladaju bez obzira i srama
i tek kad im se vrati se istome čude

kako gledati svijet dušom
slušati srcem
a nemaš ni slike ni ton
cijeli svijet je nijem

lakše je biti hladan i dalek
lakše je pobjeći od svega
proživjeti u samoći svoj vijek
daleko od pravila i stega
bez straha od bola i napuštanja
u svojoj se tuzi skriti
siguran od novih razočaranja
lakše je nevidljiv biti

kako živjeti uopće tu
životom svojim
kad u svom tom ludilu
smrti se ne bojim

- 10:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< listopad, 2008 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu

    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme