Bruno Šantek - brutek

utorak, 30.09.2008.

ŠKORPIONOV OTROV

(1991.)

zatvaram oči i vidim te
u smiraju svjetla pronalazim tvoje tragove
gledam te u oči i iznenađen sam
nikada od tebe ne bih očekivao očaj i strah
prekasno je; pogledaj oko sebe i reci što vidiš
zašto još budiš nadu u lakovjernim starcima
pokušavam spasiti svijet od tebe i kličem gradu: evo me!
prodirem do dna tvojih morbidnih gradova
ali ne pronalazim široke ulice
nigdje nema trgova ni zgradurina
ti si privid i fikcija klavirskih stavaka bez imena
ti šetaš među svim tim ludim ljudima
u svojoj nezrelosti i praznini ne vidiš da jedini čudak si ti
jer ljudi su već na svašta naučili
ti imaš, kažu, oči djevice i ruke rudara
tvoje lice je rosa, žito je tvoja kosa
imaš tijelo statue i strast kipara iz starih zavjeta
ti si, kažu, bog, i imaš pravo na sve
ali na mene ne
zato makni ruke s mene, ja ti ne pripadam
pusti me samo da normalno dišem
meni ne treba tvoj providni oprost
pronađi napokon svoj novi križ i bježi
ne želim te više u vrtovima ovozemaljskog zla
za sve si kriv, a sad ja plaćam tvoje kazne
sjenke me prate svaki dan i svaku noć
ali kuda pobjeći kad svi su se u istom izgubili
vidio sam ispraznog čovjeka s oružjem u ruci
vidio sam taj bijes u očima, preliven adrenalinom
sad je vrijeme za pravi put i za reći ne
samo me ostavi na miru, ne želim tvoje spasenje
ostavi me mojim snovima
u njima vidim prošlost i bivše živote
i budućnost i ponovno rođenje
u njima ja i sad živim jer ovaj život je samo privid
ja sam drugdje, s one strane stvarnosti
gdje me tvoji anđeli ne mogu napasti
ne osjećam krivicu i nemam zašto bježati
zašto se kriti u sjenkama preplašen riječima
stvaram novi svijet spašavajući svoju dušu
ona ne pripada nikome, pa ni tebi
lud si kad misliš da možeš sve i da si bog svih
ne možeš mi ni uljepšati život, niti promijeniti moj stih
i baš me briga ako kažeš da srušit ćeš sve
sve to je premalo za mene
moj otrov je jači od tvog i ja ne gubim ni kada umirem
akrap je uvijek isti i sanjar u duši
čak i kad sebe guši

- 20:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 28.09.2008.

NEDJELJNA DJEVOJKA

(1992.)

izgledaš čudno u toj svečanoj večernjoj haljini
koju smiješ nositi samo na jutarnjoj misi
pogledi te love kao da si izgubljena u divljini
a ti još ni civilizaciju upoznala nisi

tvoje preplašene oči boje se dati znak
boje se priča o kradljivcima časti
kao da svi su takvi i žele te odvesti u mrak
gdje ćeš u njihove zamke pasti

pogledaj još jednom oko sebe, nedjeljna djevojko
možda ti netko želi pokloniti i svjetlost
plesne dvorane gdje si trebala biti odavno
umjesto da u samotnim odajama gušiš tu mladost

pronalazim neku čudnu iskru u tvojim očima
kada me gledaš ne znajući da znam za to
i tvoj će svijet pronaći stvarnost u snima
samo skupi hrabrost, nedjeljna djevojko

želiš li zaplesati u toj svečanoj haljini
želiš li biti ono što možeš i zaslužuješ
zaboravi priče, te okove sa sebe skini
i u trenu ti već u novi svijet putuješ

izgledaš tužno u toj masi religioznih fosila
koji molitvom ispiru masu bivših grijeha
a ti još za ni jedan ne znaš jer nisi osjetila
kako se slobodom i strašču dopire do smijeha
- 10:01 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 26.09.2008.

VODENI SVIJET

(2006.)

kiša na prozoru prekriva staklo
ispire svjetlo koje nas smeta
dok mi spojeni klizimo polako
u dubine našeg vodenog svijeta

jer sve je sad oko nas vlaga
u znoju tijela tih isprepleteni
ko da se iz njih topi sva snaga
mi jedno u drugom smo izgubljeni

baš ko da smo stvoreni od vode
dok klizim ko kap niz tvoje grudi
uz uzdahe koji me u tebe vode
da sva tvoja strast još više poludi

kao utopljenici mi gutamo zrak
žedno si upijamo kapi sa usana
vlažnim očima osvjetljavamo mrak
da lakše bi došli do oceana

a onda se gubim u tebi duboko
u tvojem moru tako je toplo
i skupa nas polako dižem visoko
gdje nas ne dotiče ni jedno zlo

a kiše vani još nisu stale
no nije nas briga i to nam ne smeta
dok nove kapi sa nas su pale
iz dubine našeg vodenog svijeta
- 11:26 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 24.09.2008.

MUZIKA PODZEMNIH VODA

(1991.)

opaka noć me vuče u njedra
ko blistavi trag rose klizim kroz mrak
nemirni vjetar igra se umornom kosom
dok slušam dubinu zemlje u igri podzemnih voda
toplina danas se je zadržala u meni
siluete drveća ko noćne barske plesačice
sada plešu samo za mene
uz nemirni ritam srca koje se boji mraka
uz muziku podzemnih voda
zli ljudi, pijani i smrdljivi, traže svoje žrtve za noćas
ili se samo kao site životinje vuku do svog brloga
kao špijun ja sve to gledam sa strane
pričam sa sjenkama i milujem orošeno lišće
sam sebi izgledam kao odbjegli luđak
u meni još živi zaboravljeni svijet
ne dam mu ni da iskoči ni da nestane
još skrivam stare slike i bezvrijedne pjesme
čuvam svoju slobodu opkoljen prazninom
stapam se s tišinom i tminom
slušajući muziku podzemnih voda hodajući uranjam u san
u bistrinu šumskog potoka i sjaj sunca u njemu
u svježinu vode koja mi udara o zlobove
plutam niz tok tog sna kao otpali list
dodirujući rosu i drhteći od nutarnje hladnoće
pokriven plaštom tame, sakriven u njedrima noći
pitam se što li se krije na drugoj obali mraka
polako tonući kroz tminu u neku drugu dubinu
tamo gdje žubore potoci i ptice ne spavaju
gdje vatre uvije gore i jezičci plamena plešu
uz muziku podzemnih voda
napušteni psi motaju se oko mojih nogu
kao da smo isti u svojoj besciljnosti
izgubljen u mraku i stopljen s tišinom
uz zvukove koji me vode na dno
ili ću samo ponovo pronaći stihove i slike
i njihove požutjele listove isprati
muzikom podzemnih voda
- 11:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 22.09.2008.

STRANCI

(1992.)

šamaram te tvojom rukom
igram se kosom tvojom
plašim te svojom mukom
lažem te i zovem svojom

pokušavaš mi pročitati misli
griješiš i baš ništa ne pogađaš
kao da tek ovaj tren smo se sreli
kao da me već odavno ne znaš

pokušavaš me oteti iz snova
ali samo u snovima sam jak
kažeš da želiš da počnemo iznova
a ipak se pališ na svaki moj znak

ne shvaćaš da smo zapravo stranci
puno bi bolje bilo da odeš od mene
ponekad se sretnemo kao stari znanci
pa da vidimo što nam je donijelo vrijeme

pričam ti bajke i ti vjeruješ u njih
da li si toliko glupa ili samo zaljubljena
ispuštaš suzu na svaki moj nacifrani stih
bit će kasno kad shvatiš da si prevarena

ovo nije priča o vječnoj ljubavi i sreći
ja nisam stvoren za takve priče i balade
ja sam gubitnik koji se od bola liječi
kradući tvoje snove sve dok mi ne dosade
- 10:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 20.09.2008.

POSTOJANJE

(1991.)

evo propadam i nema me
evo gdje sam sad, a gdje bio sam
evo tu sam poput lešine
tu gdje život je samo prijelaz do smrti
i sve me tjera na bijeg
sve me plaši u mirisnom moru
pluća žele poletjeti u nebo
ja želim potonuti u zemlju
moja duša želi ostati....
plačem da isplačem sve preostale suze
ne želim ih ostaviti onima
koji će samo zbog običaja zaplakati za mnom
čuvam osmijeh za one koji će se veseliti i smijati
moje lice je umorno od rijeka suza
moje lice je osušeni kanjon
bojim se ogledala
nestajem poput kakve utvare
jesmo li svi zapravo samo to
na putu kroz koji sam prošao tisuću puta
nema ni traga ni mojeg imena
postojim li
sve svodi se na igru koja nema pobjednika
sve riječi izviru iz očaja i ludila
evo me ovdje bez ičega
dovoljno slabog da me vjetar razbija
evo me tu osušenih očiju i iscijeđene duše
postojim li
a tako bih želio nestati
ući u zonu sumraka i beskraja
i biti sam
zauvijek
- 10:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 18.09.2008.

I COCA-COLA JE SVE SKUPLJA

(1991.)

ne, ne mogu pisati o ljubavi
zar ljubavi još ima?
ne želim pisati o ničemu
al nešto jače me tjera na to
i dok gledam kroz otkrivene skalpove
ne želim vidjeti mržnju
ni bijes, ni očaj, ni sulude juriše
zatvaram oči jer nemam što za vidjeti
oči pune su dima i daju mi dobar izgovor za suze
plućima nedostaje zrak a mozak se opire
misli se guše i grlo se steže
whiskey bi došao kao naručen
ili gutljaj crnog vina
ali nema nikog da to plati
a i coca-cola je sve skuplja
za moje pijanstvo nema materijala
i čime da se onda opijem u ovom baru ekstremista
da sanjam o tuđoj krvi i naslađujem se ubojstvima
mislim da mi se povraća
bolje bi bilo da više ne pišem
da svoj život u potezu prebrišem
nema izgovora za to što nisam heroj na riječima
jer svakodnevna junaštva i borbe se ne broje
svi žele slavu preko tuđih života
ja sam tu samo kukavica
a njima je suđeno da ginu od zaborava i srama
ali zato će ti junaci krvavih ruku donjeti čast svima
a ja bih rađe poniženost no tu snagu časti
odrekavši se svih zasluga i pohvala
krv će se slijevati u potocima i nikome to neće smetati
ljude će rušiti poput balvana a zrak će biti užaren i vlažan
ali zar je to važno kad ljudski je život sve jeftiniji
a coca-cola je sve skuplja
natočite nešto žešće u moju čašu žuči
mislim da mi se povraća
- 10:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 16.09.2008.

DUG PUT KROZ TAMU

(1992.)

gubiš se u magli, u kiši i u snu
svaki put kad te gledam kao da nisi tu
nosim tvoju tajnu skrivenu u sebi
samo jedan loš pokret bit će sud za sve grijehe
samo riječ je dovoljna da sve sruši
da smrt zaprijeti i tebi i meni
ali ne bojim se dok postoji nada
jednom ćeš me ipak pronaći u mraku
jednom ćeš me pronaći u sebi
i bit ću tada ponovo uz tebe
moj san će postati istina a tvoj stvarnost
putovat ćemo kroz nebo s kojeg ti ne želiš sići
a kad padneš nestat će sunca i zvijezda
dug će to put kroz tamu biti

vrijeme se mijenja iz trena u tren
sunce i kiša, oblaci, zvijezde
ne uspijevam doprijeti do tvojih misli
znam opasne tajne i pratim promjene u tebi
prepoznajem laž u slatkimk riječima
uočavam glumu u suvišnom pokretu i jecaju
ali nešto ipak nedostaje u jednom od nas
i ne znamo pravila ove nove igre
jer ti više nisi ista
tvoja ljubav, tvoja strast
gdje li se je to izgubilo?

izazvivam tvoj bijes samo da razbijem dosadu
vrijeđam tvoj ponos samo da probudim ti ego
dodirujem ti sujetu da srušim zid koji si podigla
da probijem bedeme i otopim glečere
sve čvršće te stežem da vidim tvoje ludilo
nadražujem ti uho da vratim ti strast
i što više se trudim sve si mi dalja
sve što činim ti smatraš novom predstavom
sve što kažem nazivaš bajkom za djecu
sve što osjećam osuđuješ na propast
na putevima smo dalekim i stranim
ti želiš dodirnuti nebo a ja znam da nećeš uspjeti
i kada padneš nestat će snova i nade
na istom putu ali bez sunca i zvijezda
bez svjetlosti koja će nam pomoći da se sretnemo
dug će to put kroz tamu biti
možda će mrak biti i tvoja vječnost
jer više nisi ista
ali nije gotovo sve dok postoji nada
možda ćeš me jednom ipak pronaći u mraku
jednom ćeš me ipak pronaći u sebi
možda će to ponovo biti igre u kojima znamo pravila
a možda je ipak sve već izgubljeno u tami
- 20:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 13.09.2008.

POŽAR

(2006.)

bistrinom me uvlačiš u sebe
i vlažnim mi očima kazuješ put
sanjivim glasom raspoznaješ zvijezde
i mjesec blijed, napola otrgnut

malo je hladno, ali dah me tvoj grije
ko topli vjetar, ko strast života
dok buja u meni, dok glasno se smije
i ničeg ga pred tobom nije sramota

proždirem zrak ko najveći gurman
apetit za tobom me čini jačim
sav svijet oko nas je najednom stran
sve maske sa sebe bezbiržno svlačim

silinom me svojom stapaš sa sobom
lomeći u meni i posljednje barikade
dok sve se oko nas pretvara u lom
ovdje tijela naša novi svijet grade

koraci iz daljine nam donose jutro
ali jedno uz drugo smo skriveni od svjetla
pripijeni, spojeni, baš kao jedno
još jedan smo požar ovoga ljeta

ne želimo nikog da nas ugasi
nek traje dok posljedni atom ne izgori
možda baš pepeo na kraju nas spasi
da se iz njega jednom bolji svijet stvori
- 11:40 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 11.09.2008.

HLADNA VODA TVOJIH RIJEČI

(2005.)

zvuk... ton... tišina...
mrak... slom... praznina...
hipnotički titraji izmaglice
vlažne karavane putuju niz lice
ocean ništavila put mi priječi
korak, dva, sve vodi ka beskraju
ta hladna voda tvojih riječi
ledene sante koje me okivaju
sve je odjednom tu, oko mene
i duboko iznutra, sve teče niz vene
tvoje davne strasti, sadašnji otrovi
sve je moralo pasti
u moj bezdan očaja
svi ti bolovi
svi tragovi negdašnjeg sjaja
i opet me opkoljuju neki novi rovovi
novi se poraz tek na prošli zbraja
bez prava na izbor, bez smisla i reda
tako daleko od svijeta a nadomak kraja
a toliko još toga mora se prijeći
uz hladnu vodu tvojih riječi
okupan tim mrazom kao posvetom
da je nosim tim svojim svijetom
još malo, još tren, još život samo
ništa ne traje vječno, to svi znamo
ni zvuk, ni ton, pa ni tišina
samo mrak, slom, i moja praznina
- 11:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 09.09.2008.

SUDAR SVJETOVA

(1997.)

kakav je to sudar svjetova bio !
kao vatra i voda
kao crno i bijelo
kao napad iz svemira
stranci na cesti
a zajedno u nečijoj molitvi
samo dvije usamljene duše
koje su pobjegle u tuđa lovišta
i tamo se izgubile
da li si se barem ti vratila?
sve se je smješalo
još skupljaju dijelove s mjesta nesreće
tko je kriv i da li je to važno
ionako nema tko suditi
taj sudar svjetova
kao nebo i zemlja
kao crno i bijelo
tijelom u tijelo
dali je to bilo samo to?
kratka požuda i zbogom
ali ni zbogom se ne sjećam
vrijedi li se uopće sjećati
dobrih utakmica a loših rezultata
ali, tko je tu izgubio
ti ?, ja ?, oboje ?, nitko ?
ili samo jedna strana svjetova
jesi li je barem ti pronašla

- 09:53 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 07.09.2008.

DUBOKO

(1997.)

više se ne osjećam prazan
nakon svakog poraza
kao nekada
samo pusto ravnodušje
ništa me ne zanima
i tonem već danima
a ne vjerujem da ću pronaći tu atlantidu
gdje je sada moj bijes
za sve te nepravde koje prate me
samo novi okovi me stežu
u ćeliji moje samice
opet tako zagušen
kao titanik potopljen
niti svjetla niti zraka
u mom kutu svemira
bez kometa
nema vatre da me ugrije
led iznutra ne topi se
ne mogu se osloboditi tih snova
da hodam ulicama podvodnih gradova
više ne osjećam ništa
i ništa me ne zanima
samo tmina
samo bivše ljubavi
ako sam ikada mogao voljeti
i trunem već danima
zagušen duboko u snovima
- 10:36 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 05.09.2008.

ŠETAČ

(2000.)

ja sam samo umorni šetač
tek jedan od mnogih
tek prolaznik
kojeg se već ujutro ni sjetiti nećeš
jer, samo noć je moj saveznik
koji me svakim korakom nosi k tebi
ma kakvi god puti bili predamnom
i dok te gledam dok spavaš
i sanjam da te ponovo ljubim
skupljam svu hrabrost i borim se s tim
i u strahu od poraza ponovo odlazim
da me proguta mrak umjesto požude
da novi me dan na raport pozove
tek da mu kažem da sve bilo je san
dok ti još sanjaš
da netko ti drugi kuca na vrata
netko kog želiš
a to nisam ja...
- 12:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 03.09.2008.

KRIVA PRIČA

(2000.)

spusti svoje ruke
dotakni mi lice
to suze teku ko kamene kugle
sad stvarno te volim
i uzalud sve
kada ti više ne voliš mene
uz tvoje oblake anđeli lebde
a ničega nema u mojoj praznini
i moj spokoj je lažan
ko što ništa nije ko što se čini
i samo šuti jer uzalud riječi
nek iznutra bole, pustimo tišinu
neka nas vodi putevima svojim
ja bit ću sizif a ti penelopa
ionako nismo iz iste priče
hoćeš li ikada dočekati ljubav
onu koju želiš, a ne ovu moju
koja te plaši i tjera od mene
uzalud sve
to će ti jednom i anđeli reći
jer i spokoj je lažan
- 13:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 01.09.2008.

NE PUŠTAJ

(1995.)

priđi mi, poljubi me
meni se od tebe ne rastaje
ostani makar i zauvijek
briga me što cijeli svijet ratuje
takva je zaigrana sudbina
pusti nek tišina govori
ono što mi nikada nećemo moći
stisni me i ne puštaj
pa nek dođe i kraj
ni tisuće spomenika ne vraća heroje
krvava zemlja ostat će pusta
ma što da izraste na njoj
zato uhvati ritam i ne puštaj
vrisni ako želiš
ili pusti neka tišina svira
nek sjenke igraju predstavu za nas
platit ćemo znojem i šećerom za kraj
briga me za nevrijeme
za skrivene razloge
privij se uz mene čvrsto
tako da ne znam tko sam ja a tko si ti
nek se tijela priljepe
nek se ruke izgube
neka sve u nas potone
pa nek i dođe kraj
samo ne puštaj

- 11:44 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< rujan, 2008 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu

    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme