SJEĆANJA II
(2006.)
svoj toj praznini ja dodajem slike
i sjećanjima davnim vraćam oblike
mnoge se od njih protiv zaborava bore
pa opet se iz dubine penju ka gore
ljubavi mnoge tad opet me bole
al i one me žene na tren ponovo vole
i ko da ih nikada izgubio nisam
i ko da zauvijek neću ostati sam
i strasti se jave poput neke plime
u vrtlogu uzdaha čujem svoje ime
ko da me doziva stara požuda tijela
svaka od njih predivna, uzavrela...
stare dobre se igre u meni miču
za svaki gol puni stadioni kliču
bezbrižno veselje mase dok uživa u igri
toga više nema, drugi klinci su stigli
putovanja, mjesta, mirisi, zvuci
ulje na vodi u svakoj trajektnoj luci
hlad dubokih šuma, planina iznad mora
sve je svježe ko svaka neprospavana zora
i mrtva mi lica dolaze u misli
svi su se na raport u njima stisli
meri i dražen, pero, sino, nacek
sve predivni ljudi, al kratak im vijek
|