Marketing
IZA VELEBITSKIH PLANINA
(1990.)
razbijaš proljeće igrom po staklu
tvoji prsti unose nemir u mene
šum vjetra i zvuk gitare vraćaju me unatrag
eh, da je more sada tu
dodirnuo bih ti kosu
skočio iz mrtvila i potrčao
zaplivao ka pučini kroz pjeneće more
gledao bih tvoju sjenku na obali
dok te obasjava krvavo sunce
u još jedan jedinstveni sumrak
miris borova punio bi mi pluća
cvrčci bi cvrčali bez prestanka
a mi bi samo ponovo osjetili osmijeh
jedan od onih koji dolazi sam i ne vara
pa bih te poljubio
a ti bi me još voljela
tamo negdje iza velebitskih planina
s ove strane sve je prazno
samo crno vino mi govori sve
koračam kroz rashlađene ulice
u gradu bez sna
ko osamljeni stranac
tvoj korak sve više bježi od mene
kao da time želiš reći da je kraj
i svatko na svoju stranu nek krene
ja sa tobom a ti bez mene
zauvijek će tako biti
eh, a da je more sada tu
trčao bih plažama dok suze ne presahnu
skakao s opasnih stijena
davao svjetlo izgubljenim brodovima
sakrivao se iza kamenih zidina
gušio se slašću smokava
utopio bih se i zauvijek ostao na dnu
kad ti kao da nisi tu
više ljubavi u vinu no u tebi ima
osjećam to u pogledu tvom
otići ću zauvijek i sagraditi dom
s one strane velebitskih planina
možda tek tamo započnem pravi život
a možda mi i smrt ukaže milost
sve je bolje no praznina s tobom
Post je objavljen 19.05.2008. u 14:38 sati.