T.M.T.
(1998.)
plačam kazne davno izrečene
sanjam usne prelako odbačene
a između dvije riječi
toliko je toga sakriveno
pa što onda reći
kad sve ko da je davno rečeno
tražim njen trag u tragovima svojim
a bježim od nje jer strasti se bojim
čudne su igre koje igram
pravilo je laž a laž je bez pravila
i uzalud što sve to dobro znam
još jednom me je sjenka pobijedila
što onda prešutjeti u tom metežu
kad nevidljive sile pletu mi mrežu
tu sve gubi se u tmini
i sam mrak mračniji je u nama
sve je drugačije no što se čini
i to svjetlo kraj nas zapravo je tama
|