Svaki mjesec iznova me fascinira činjenica da nikada nemam dovoljno novca da mirno i dostojanstveno izdržim 30 dana do sljedeće plaće...

U prosjeku od 30 dana u mjesecu ja otprilike 25 provodim u razmišljanju kako:
a) uštediti novac
b) doći do novca
c) Kud mi je pobogu lova otišla!!!!!!

Oko 25-og uvijek provjerim i kolike su cijene bubrega na crnom tržištu..:)

Oko 28-og dođem do zaključka da nikome u biti ni ne treba struja.

Oko 30-og odlučim živjeti nomadskim životom i otići u šumu.

Oko 1-og sam opet sretna jedan dan, dok ne skužim da opet ovaj mjesec neću imat ni kune...al čuvam bubrege, dobro se hranim...
Jer nikad se ne zna ;)