bromberg
ponedjeljak, 20.07.2015.
Ištvan F.
Nema puno onoga čime se mogu ponositi, ali činjenica da se imam pravo nazivati prijateljem Ištvana F. zasigurno pripada toj kategoriji.
Posebna potreba Ištvana F., da svoje unutrašnje bure i vrtloge razrješava glasnim razgovorima koje vodi sam sa samim sobom, pričinjavala mu je još od najranije mladosti silne neugode i probleme, gotovo do granice društvenog izopćenja.
Ljut zbog toga, obično u razdobljima kada bi upiranja prstom u njega dosezala najveći intenzitet, znao bi u ranijim vremenima počiniti i kakav prijestup. Uglavnom ništa strašno, primjerice ukrao bi drugo poluvrijeme neke manje važne utakmice lokalne općinske lige na onom kvrgavom terenu uz istočni rub šume; ili bi pak maznuo poneku rečenicu iz sredine ionako relativno nesuvislog govora ravnateljice škole prilikom promocije monografije o povijesti osnovnog obrazovanja u sjevernim dijelovima grada.
Malo tko je takve stvari i primijetio.
No s radošću mogu ustvrditi da je otprije petnaestak godina spomenuti intenzitet Ištvanovih problema s okolinom zbog glasnih monologa u svrhu olakšanja duševne pozicije naglo splasnuo! Raspravlja on sa sobom i dalje jednako žestoko, ali uz jednu popratnu gestu: sada pritom prisloni na uho mobitel (uvijek isključen razumije se, Ištvan F. nema baš previše ljudi koje bi nazvao, a još manje je onih koji bi zvali njega) i nitko ga više ne gleda s čuđenjem.
Bio je Ištvan F. neobičan i po tome što bi, ispijajući svoje pivo ispred dućana (a noću katkad i na klupici ispred onog tobacca 0-24), odudarao od ostalih klošara (neka mi bude dopušteno svečano priznati da sam i osobno povremeno pripadao toj grupaciji) po tome što je uvijek, ali baš uvijek, pritom u jednoj ruci - ili pod pazuhom - držao i svoj čuveni rokovnik.
Nikad nitko nije saznao kakve je tajne sadržavao jebeni rokovnik Ištvana F. Zna se samo toliko da ga je posljednji put u ruci držao jednog oblačnog travanjskog dana godine gospodnje 2006. I nikad više.
Barem jednom mjesečno pozovem ga na kavu. Dok pričate s njim, morate biti spremni na to da on paralelno vodi i druge razgovore. Meni ne smeta; em su počesto zanimljiviji od našeg; em i ja vodim svoje. Ali sam, recimo to tako, od Ištvana nešto spretniji u tempiranju šutnje i menadžmentu upotrebe glasnica, pa me još nisu prokljuvili.
