Nema puno onoga čime se mogu ponositi, ali činjenica da se imam pravo nazivati prijateljem Ištvana F. zasigurno pripada toj kategoriji.
Posebna potreba Ištvana F., da svoje unutrašnje bure i vrtloge razrješava glasnim razgovorima koje vodi sam sa samim sobom, pričinjavala mu je još od najranije mladosti silne neugode i probleme, gotovo do granice društvenog izopćenja.
Ljut zbog toga, obično u razdobljima kada bi upiranja prstom u njega dosezala najveći intenzitet, znao bi u ranijim vremenima počiniti i kakav prijestup. Uglavnom ništa strašno, primjerice ukrao bi drugo poluvrijeme neke manje važne utakmice lokalne općinske lige na onom kvrgavom terenu uz istočni rub šume; ili bi pak maznuo poneku rečenicu iz sredine ionako relativno nesuvislog govora ravnateljice škole prilikom promocije monografije o povijesti osnovnog obrazovanja u sjevernim dijelovima grada.
Malo tko je takve stvari i primijetio.
No s radošću mogu ustvrditi da je otprije petnaestak godina spomenuti intenzitet Ištvanovih problema s okolinom zbog glasnih monologa u svrhu olakšanja duševne pozicije naglo splasnuo! Raspravlja on sa sobom i dalje jednako žestoko, ali uz jednu popratnu gestu: sada pritom prisloni na uho mobitel (uvijek isključen razumije se, Ištvan F. nema baš previše ljudi koje bi nazvao, a još manje je onih koji bi zvali njega) i nitko ga više ne gleda s čuđenjem.
Bio je Ištvan F. neobičan i po tome što bi, ispijajući svoje pivo ispred dućana (a noću katkad i na klupici ispred onog tobacca 0-24), odudarao od ostalih klošara (neka mi bude dopušteno svečano priznati da sam i osobno povremeno pripadao toj grupaciji) po tome što je uvijek, ali baš uvijek, pritom u jednoj ruci - ili pod pazuhom - držao i svoj čuveni rokovnik.
Nikad nitko nije saznao kakve je tajne sadržavao jebeni rokovnik Ištvana F. Zna se samo toliko da ga je posljednji put u ruci držao jednog oblačnog travanjskog dana godine gospodnje 2006. I nikad više.
Barem jednom mjesečno pozovem ga na kavu. Dok pričate s njim, morate biti spremni na to da on paralelno vodi i druge razgovore. Meni ne smeta; em su počesto zanimljiviji od našeg; em i ja vodim svoje. Ali sam, recimo to tako, od Ištvana nešto spretniji u tempiranju šutnje i menadžmentu upotrebe glasnica, pa me još nisu prokljuvili.
Post je objavljen 20.07.2015. u 01:46 sati.