Na čistom zraku

Mislim da naslov ovog posta daje dovoljno slikoviti opis mog trenutnog životnog raspoloženja i nekih zbivanja u njemu. Sam pojam granuloma daje naslutiti da je nešto trulo ispod lijepe fasade i da je došlo vrijeme za neke radikalne reforme. Prvotno nisam htjela pisati o takvim životnim trenucima na ovom blogu želeći da na čistom zraku izlažem samo one lijepe strane života, ali onda sam se predomislila pošto sam uvidjela da život čine sve njegove strane. I one svijetle - lijepe, sretne i radosne, kao i one tamne – teške, turobne i gorke. U razgovoru s prijateljem složili smo se da to zaranjanje u dubine svoga bića kroz sve te patnje, pitanja, dileme i nerazumljive situacije života, zapravo jačamo i gradimo našu osobnost i karakter i na taj način mi postajemo bolja i dublja osoba. Uostalom, kako otkriti svoje dubine, ako se cijelo vrijeme prčakamo u pličaku?! Stoga, sve to ima svoj razlog zašto je tako... A najvažnije od svega je, da je sve povoljno i da sve što nam se događa služi nam za to da nešto naučimo iz toga, izvučemo neku svoju životnu lekciju te da položimo test koji nam je dan. I da na kraju svega, izađemo iz njega s osmijehom na ozarenom licu, u svečanom ruhu i s diplomom u ruci!!!

Ujedno, ovdje bih se htjela zahvaliti i svim onim rijetkim prolaznicima koji se znaju prošetati proplancima ovog bloga i ostaviti svog traga na njegovim postovima. Od srca vam hvala. To mi zaista mnogo znači. Kad samo pomislim da mi još prije par mjeseci ovakvo nešto (mislim na pisanje bloga) nije bilo ni na kraj pameti, vidim da je život stvarno pun svakojakih zanimljivih iznenađenja. U ovom slučaju vrlo ugodnih i toplih.

Za one koji su me pitali čije su ove pjesme, moram reći, nažalost moje... Znam da su turobne i teške, ali to je bilo jedino što je izlazilo iz mog uma ovih dana. I kako je to način na koji se izrazila moja depra, odlučila sam da cijelu situaciju prihvatim takvu kakva je i objavim je svijetu bez ikakvog uljepšavanja i suvišnog razlaganja. Znam da su većini vas ove pjesme nerazumljive i potpuno strane, ali nije bitno. Da biste ih shvatili, trebali bi se zateći u jednakom stanju uma poput tog mog, a za to je ipak mala vjerojatnost da će se dogoditi. Stoga, što je to što je pjesnik htio njima reći... ostaje manje bitno.

Ono što je u ovom trenutku puno važnije je činjenica da sam pronašla jednu ljekovitu pilulu i formulu za moguće rješenje problema u kojem se nalazim! I naravno, velikodušno ću je podijeliti sa svima vama jer mislim da je i meni uvelike pomogla.
Dakle...

Kad vas gomila problema stisne
i kad vam se pred očima zacrni
Kad nešto u vama vrisne
i dobrano protutnji i zagrmi

Sjetite se čarobnog lijeka
koji vam uvijek može pomoći
Olakšati vam teške dane
da mirnije prebrodite noći

Naprosto skrenite misli
Zanemarite mučne dileme
Uzmite pilulu i riješite probleme!



It's my lucky day today!

Budim se budim
Suncu priznajem poraz noći

Izlazim odlazim
Hitam koracima slutnje
Priželjkujući sjaj
u odrazu neba

Kako li je krhko biće
Koje ovisno je o ljubavi

Kako dragocjen je trenutak
koji zauvijek nestaje
U životnom kontinumu
moćnog vrtloga života

Isprepliću se bol i tupilo
A tek prolaznik sreće
ponekad proviri kroz vrata

O boli što paraš mi dušu
Prestani razdirat mi spokoj
I podari mi plašt vedrine

Što u nama se krije
kada izgubimo ono što najmilije nam je?
Kad presuši izvor radosti i snage
I kad ponestane nam i ono malo nade.

Guši me ta bol
Ponestaje mi zraka
Gdje je svjetlo u tom crnilu mraka?

Samo odjednom začuh vrisak,
razlomi se umom
Vezanost bliska rasplinu se,
i nestade u trenu.

Zašto baš najdraža sjećanja
oduzme mi sad?

Razlog tomu ne nalazim.

Samo suze
spuštaju se
niz obraze...

Dobro jutro dušice draga!
Jesi li budna ili to tvoje snene oči
promatraju usnuli dan?
Daleko je srce koje toplo kuca
I ptica što slobodno leti.
Tek u prikrajku
Otkrio se začarani san.

Prema itsraživanjima jendog engleskog svetiuščila, poptuno je sveejdno kjoim se resdolijedom pšiu solva u nkeoj rijčei, jeidno je btnio da pvro i psoljednje slovo budu isparvno naispani. Osatatk mžoe btii skorz izmejšan, a da rijčei iapk bduu lkao čitljvie. To se dogđaa sotga jer čvojek ne čtia sovlo po svolo, ngeo cjielu rjieč ojdednom.

Vjerojatno i sami znate kako je ljubav čarobna i moćna energija. Mnogi su spremni umrijeti za nju, raditi kojekakve žrtve i ustupke ili s druge strane svojim najdražima priređivati najljepša iznenađenja i neobične situacije. Ljubav nam daje toliko entuzijazma i snage i u nama pobuđuje ogromnu kreativnu inspiraciju. Ona nas može ponesti u neke sasvim nove dimenzije stvarnosti povezujući je s izvorom neiscrpne mašte te u nama osloboditi neke iznimne potencijale za koje ni sami nismo znali da ih u sebi nosimo. Razotkriva nam našu nježnost, povećava optimizam i održava sjajno pozitivno raspoloženje. Zasigurno svatko od nas ima neka svoja iskustva zaljubljenosti sa svim popratnim osjećajima i doživljajima koje oni mogu proizvesti. O tome bih mogla još jako puno toga pisati, no ovdje bih vam htjela slikovito prikazati kako se ljubav može kreativno izraziti u ovom snježnom zimskom razdoblju. Ovo je fotka koju sam snimila u jednoj popodnevnoj šetnjici kraj rijeke Korane. Vjerujem da ste imali prilike vidjeti mnoge načine izražavanja ljubavi, no ovaj me je odmah oduševio i skrenio mi pažnju. Vidi se da je tu uložen veliki trud. Obratite pozornost na veličinu slova u usporedbi s tragovima automobilskih guma gore lijevo iznad natpisa. Po mojoj odokativnoj procjeni, slova su oko 1,5-2m velika. Bome dražestan prizor, ha?
Samo da im njihova ljubav potraje duže od tog snijega...



A ovo je još jedan zgodan umjetnički prizor snježnih ljepota/ica.

Postoji jedna loša ljudska navika koja mi strahovito ide na živce. Vjerojatno vam se svima dogodilo da ste nekad negdje zakasnili ili netko s kim ste se dogovorili nije došao u dogovoreno vrijeme. I to se naravno događa, i ako postoji opravdan razlog tom kašnjenju, obično nikad ne dramimo oko toga te usput pokažemo i svoje razumijevanje za nastalu situaciju. No, postoje ljudi koji simptomatično, stalno, uvijek, bezobzirno, bolesno kasne. I to mi ne ide u glavu. Zašto? Čak i nema nekog opravdanog razloga. Naprosto to im je ušlo u krv, u naviku, i to sad redovito ponavljaju, bez ikakve grižnje savjesti, osjećaja krivice, žaljenja nad svojim postupkom ili sličnog. A ono što je još zanimljivije je da nam to redovito rade naši „prijatelji“. Jer kao: „Mi smo stari frendovi pa ćeš me ti razumjeti i nećeš se naljutiti na mene. A takav sam...“ Mislim, pa zar je to zaista prijateljski odnos? Zašto nam oni koje najviše volimo, i koji kao vole nas, rade najveće povrede? Jel to dolazi iz neke površne bliskosti temeljene na kvazi ljubavi ili je to naprosto izraz nepoštovanja i bezosjećajnosti prema osobama općenito. Nažalost u mom životu imam nekoliko takvih kasnaroša koji me svaki put iznova iznevjere pa sam se već toliko puta pitala što da radim s njima? Za neke sam čak odlučila da se više naprosto ne družim s njima jer su napravili takve ogromne gafove da je to bilo neoprostivo. Ustvari, možda bi i bilo oprostivo da su se naprosto ispričali, ali nisu čak ni to učinili. Naprosto se nisu pojavili, i to ne u dogovoreno vrijeme, nego uopće nisu došli. Niti su poslali poruku, niti javili da neće doći, a niti se odazvali na moj poziv. Za takve slučajeve sam shvatila da mi je naprosto najpametnije više ne imati posla s njima jer su posve nepopravljivi. I znate što, otkad sam napravila malu reviziju među ljudima s kojima se družim, život mi je postao puno lakši i smireniji. Zaista trebamo pažljivo birati ljude s kojima se družimo i društvo u kojem se krećemo. To nam može uvelike usrećiti život. Prijatelji i prijateljstvo je ipak nešto sasvim drugo od one uvriježene banalne riječi. Prijateljstvo prvenstveno odlikuje odnos i djela učinjena s ljubavlju i poštovanjem

Iako naslov zvuči poput onih poznatih dokumentaraca „Dogodilo se na današnji dan“, ovdje neću pisati o prošlim značajnim događajima, već o ustaljenim sezonskim zbivanjima koja se svake godine ponavljaju na taj datum. Dakle, svake godine 7. siječnja skidamo kuglice i ostale ukrase s bora i uredno ih spremamo u ormar da spremni dočekaju i sljedeći Badnjak. Jednako tako, tog datuma diljem svijeta slavi se i pravoslavni Božić. A bome na današnji dan i dvoje mojih dragih prijatelja imaju rođendan. Nije baš neki originalni način da im čestitam rođendan preko ovog bloga, no bez obzira na orginalnost poželjet ću im još mnogo kvalitetnih godina života i neka budu sretni, radosni i srdačni kao što uvijek i jesu.
Draga Gabi i Tito sretan vam rođendan! Živili!

Pošto se, kao što rekoh, danas tradicionalno skidaju borovi s trona našeg doma, evo tako će i moj božićni simbol (s blogove desne strane) zajedno s rasplesanim duom, Snješkom i Dedekom Mrazom, svečano se preseliti na ovaj post i polako odšetati u arhivu ovog bloga. So long my friends! See you next holiday!

. . .

Obično se krajem stare i početkom nove godine često zamislimo o tome što smo sve učinili u jednom takvom okruglom vremenskom peridu kao što je godina dana pa tako znamo raditi i svojevrsne inventure kako bi se prisjetili svega toga. To nas također potiče i da malo razmislimo o budućnosti što tek slijedi i što nam ona može donijeti. Prije nekog vremena na radiju sam čula jako zanimljivi činjenični presjek našeg vremena koji je opisao paradoksalno stanje u kojem živimo. To mi je zvučalo vrlo zgodno da sam odlučila postirati ga na blog. Dakle…

PARADOKS NAŠEG VREMENA JE…

da imamo veće zgrade, ali kraće živce. Šire ceste, ali uža gledišta.
Kupujemo i trošimo sve više, ali imamo i uživamo sve manje.
Imamo veće kuće, ali malobrojnije obitelji, više pogodnosti, ali manje vremena.
Imamo veće titule, ali manje suosjećanja, više znanja, ali manje razuma.
Imamo sve više stručnjaka, ali opet sve više problema.
Napredniju medicinu, ali manje zdravlja.
Više je novaca, ali manje morala.
Planiramo više, ali postižemo manje.
Pišemo puno više, ali učimo sve manje.
Naučili smo žuriti, ali ne i čekati.
Stvaramo kompjutere za što više informacija, a mi komuniciramo sve manje.
Povećali smo naš imetak, ali smanjili svoje vrijednosti.
Osvajamo svemir, a naša nutrina ostaje nepoznata.
Govorimo previše, volimo prerijetko i mrzimo prečesto.
Dodali smo godine životu, ali ne i život godinama.
Stigli smo sve do mjeseca i natrag, ali imamo poteškoću prijeći ulicu upoznati novog susjeda.
Svladali smo atom, ali ne i svoje predrasude.
Naučili smo preživljavati, ali nismo naučili i tajnu života.
Ovo su vremena brze prehrane i spore probave, velikih ljudi i sitnih karaktera.
Vremena brzih zarada i plitkih odnosa, luksuznijih kuća, ali uništenih domova.
Ovo je vrijeme kada ima mnogo toga u izlogu, a ništa u skladištu.

Zapamtite, provedite nešto vremena s vašim voljenima jer oni neće tu biti zauvijek.
Recite poneku ljubaznu riječ onome koji vas gleda sa strahopoštovanjem jer će ta mala osoba uskoro odrasti
i otići.
Sjetite se da date topao zagrljaj onome kraj vas jer je to jedino blago koje možete dati svojim srcem.
Sjetite se da kažete "Volim te" vašem partneru i vašim voljenima, ali najviše od svega i mislite tako.
Poljubac i zagrljaj će zaliječiti povredu kada dolaze duboko iz vas.
Dajte vremena ljubavi, odvojite vremena razgovoru i imajte vremena podijeliti vaše dragocjene misli
s drugima.

Naše su temeljne životne vrijednosti da budemo više ljudi.

Ovu novu godinu dočekala sam s prijateljima u malom mjestu Stivanu na otoku Cresu. Okupili smo se u jednoj prekrasnoj kući na plaži. Cijela ekipa, većinom muzičari (neki su profi jazz bubnjari), učinila je kućnu atmosferu veselom i onako ležerno duhovitom popunjenom obiljem viceva i smijeha. Bio je tu CD s raznovrsnim muzičkim repertoarom, a povremeno smo imali i živu muziku s gitarom i stručnom ritam sekcijom. Sve u svemu, jedan nezboravni doček. Jedino mi je žao što je tih dana hladni ciklonalni val zapuhivao po cijeloj Hrvatskoj pa smo svih 3 dana imali hladno, maglovito i kišno vrijeme. No, zato je na dan povratka kiša konačno prestala padati pa smo otišli u jednu finu brzinsku šetnjicu po rivi. E, more more! Kako je to predivan osjećaj udisati taj čisti morski zrak pa makar se tresli i u debelom zimskom kaputu. Zaista je to ogromna razlika prema našem zagušljivom kontinentalnom smogu. Baš smo komentirali kako nam je i ovako kratki izlet dobrodošao. Imali smo dojam kao da nas nije bilo mjesec dana doma. Promjena ljudi i okoline tako godi u životu. Djeluje zaista inspirativno i okrepljujuće.
Ovdje vam donosim sličice zimskog morskog ugođaja s Cresa...



P.S. Ma nagovarali su me da nešto napišem i o onim sočnim exkluzivnim zakulisnim detaljima s partyja vezanim uz 4 najbitnije kulerske kvazinapasti današnjice (alkohol, droga, sex i rock&roll), no iako je (naravno) i toga bilo, reko... ipak nećemo o tome na čistom zraku. Možda neki drugi put...
Neka čisto ostane čisto. Lakše se diše – i bez Bronhija.

Budite nasmijani. Budite hrabri.
Budite pokretaći nesavladive radosti.
Prepoznajte ono božansko u svakome licu.
Budite originalani. Budite inventivni.
Budite jaki. Budite spontani.
Mislite svojom glavom, srcem i intuicijom.
Ne kopirajte i ne povlađujte svakome.
Svo savršenstvo i sve božanske vrline skrivene su u vama,
obznanite ih svijetu.
Kada donesete bilo koju odluku, uvijek je ispunite.
Budite poduzetni i u sebi probudite istinu.
Hrabrost je najvažnija stvar...
Probudite sebe, tek onda možete i druge.
Ovladajte vašim umom i budite nepokolebljivi...
Jer upravo slijediti svoju odluku, ma kakva bila, svojstvo je hrabrosti.
Budite čvrsti kao stijena te duboki i ozbiljni kao more.
Usredotočite se na vaš cilj i sve drugo nestaje iz vida.
Tada ste postigli nevezanost.
Mudrost je u vama i neka sjaji i dalje.
Neka vas božanska mudrost učini slobodnim.
Neka vam život bude kao ružin cvijet, on u tišini govori jezikom mirisnim.
Postanite pioniri ovog doba i provodite Istinu.

Budite sretni!