DivanSkitnje

petak, 03.06.2011.

Stanislav Geza Milošić DOMOVINA HRVATA

Stanislav Geza Milošić

DOMOVINA HRVATA

I.

Divna si, zemljo, s koje pjesme niču
Iz tvrda žulja radnika, seljaka,
Iz dobra srca, iz krvi junaka,
U svakom oku i u svakom biću…

Sva žitorodna, kruhoplodna, blaga,
U prvoj kapi materinja mlijeka
Kroz životočje razliješ se, meka,
I tijelom čudna uskovitla snaga –

Da ognjišta nam samo Tobom plamte,
Da uvijek misli Tvoga krasja pamte -
Kad zora sviće, sniju brijezi travni;

U srebru lune, u sunčanom krijesu,
Burom Ti ime daljine ponesu –
Od morskih vala preko plodnih ravni…


II.

Od morskih vala preko plodnih ravni,
Od Učke-gore, Gvozda, Velebita,
Do Save, Drave, bivstvo ti se čita,
O Tebi šumi Dunav vodoplavni.

I slatko „kaj“, i „što“ i „ča“ Te tvori –
Kad uspavanku majka čedu pjeva,
Kad s ljuta gnjeva ljudsko čelo sijeva,
Il mir se gnijezdi u svakoj mu pori.

Ti kolijevka si janjeta i vuka;
Ko izvor pjesme, strašnu kletvu puka
Zapisali Te ljetopisi davni.

Pa sva u svomu grčevitom ht'jenju,
U vječnom propnju, u svijetu, u stijenju –
Milinom dišeš… Porod ti je slavni…

III.

Milinom dišeš… Porod ti je slavni,
Što znao slamat mletačkoga lava
I blistao se s mača Tomislava,
Te bljesak taj nam sijo kroz mrak tavni.

Ne klonu duhom ispred Kolomana,
Ni silnih četa novih Džingis-kana;
Ne pokori Te do današnjih dana
Ni tron u ognju, ni sto ljutih rana.

Pa djeca Tvoja ne rumene stidom,
Jer prošlost čista pred očinjim vidom,
Ko vrijedna tkalja, tka im drevnu priču:

O tom da majka Hrvatska ih rodi,
A da si bila bedemom slobodi –
O Tebi orli urvinama kliču…

IV.

O Tebi orli urvinama kliču,
Kad oblijeću Ti kraje gorovite –
A orlovi su ptice ponosite,
Dok samo gmazi bezdanima miču!

Da l' može nešto svetije se dati,
Od onog što nam žićem ucijepljeno,
Da „navik živi, ko zgine pošteno“,
A iz te klice rađaju Hrvati…

U pitomosti – blagost rukostiska,
U gotovosti – padanje bez vriska,
U jednoj biti – tišina i plima;

Porodio Te takvu vihor mijena
I, valjda stoga, na križ pribijena,
Vječno si krvcu lila bojištima…

V.

Vječno si krvcu lila bojištima
Al stijeg ti nikad ne ispusti ruka,
Na mukotrpnoj stazi trajnih muka
Ne prignu svoga koljena po tlima.

A sini Tvoji orali su njive
I pasli stada – žudeći za mirom,
Pa ipak život rastrzo ih virom
I nedužne ih sudili za krive.

Sveđ tako s drugih u surovu ratu,
Ko sitan David proti Golijatu –
Na put su stali Avara i Huna…

A Zemlja-mati, iz presahla plača,
Uz njih i s njima stasala sve jača –
Iz munje tkana, rođena iz buna…

VI.

Iz munje tkana, rođena iz buna
Tu, gdje si bila, kao granit jesi;
Dok čelo gorda aureola resi –
Sva pitoma si i skromnosti puna.

Te modre rijeke, rascvjetane doli,
Te bujne šume, beskrajne ravnice,
To Tvoje dobro, anđeosko lice,
Što osmijeh pruža kraj kruha i soli,

Al' i ta bora, što po čelu pala,
Zar nije svjedok trnju ideala,
I da u Tebi trepti bolna struna –

U srhu koje drevna vjera vlada,
Da dah slobode slađe dišeš kada
Na glavi blista mučenička kruna…

VII.

Na glavi blista mučenička kruna –
Ti vjekovima smireno ju nosiš,
Jer nisi svikla da za milost prosiš,
Nit na se stavljaš izdajnička runa.

U Tvom se krilu rađali puntari,
Iz Matijina bunta rasle klice;
Sa Frankopana, Zrinskih, Rakovice,
Ispisani Ti krvlju kalendari.

Ujedali Te psi, a grizli crvi,
I žeđali su tvoje tople krvi;
U divljem spletu požara i dima

Satirao Ti dušman sela bijela,
Razdirao Ti djeci bolna tijela,
A još si živa, još Hrvatske ima!

VIII.

A još si živa, još Hrvatske ima!
I bit će roda hrvatskoga dovijek,
Dok živi biće kom je ime čovjek,
Dok s dojke majke čedo mlijeko prima.

Tvoj svaki sin je Tvoga debla grana,
Ma gdje mu vihor zametao stope,
Il kora kruha Golgoti ga pope –
U sebi nosi kutak rodnih strana.

I gruda Zemlje grumen mu je zlata,
A velja pjesma – dobra riječ je brata,
Uz nju se lakše staza trnja prti…

Stog burnim morem nek Ti plovi lađa,
Iz svake kobi dižeš se sve mlađa –
Hrabrošću stasaš… Za Te nema smrti…

IX.

Hrabrošću stasaš… Za Te nema smrti,
Ni s britke sablje, niti s laži gnjusne,
Ma žeđale Ti ispucane usne,
Ma zalogaji kako bili krti!

Jer – Tebe hrani Tvoja vjera živa
U bolje dane i u ljudska prava,
A tvoja halja crven-bijela-plava
Pred svakom studi zaštitom ti biva.

S visina gordi ne silaze vikom,
Nit soj Hrvata pokori se ikom,
Pa nasrtali izgladnjeli hrti –

Od mrtvozorja neće dalje stići,
Jer na njih će se i grobovi dići!
Rođenu patnjom – tko Te može strti?!

X.

Rođenu patnjom – tko Te može strti?!
Da l' možda laži? Srebrnjaci Juda?
Sva ova čuda, lažni grimiz bluda,
Što novo vrijeme u prividu vrti?

Ne! Ti ćeš dalje, djevičanski čista,
Mirisat miljem. U skromnosti. Mala.
Ne žudeć slasti ludih bakanala,
Mo dijademe s koje Tais blista.

Ljepota nije, a da više zrače –
Od bistra oka, s kojeg suza smače,
Pa uzvisi se nad patnjom i zlobom.

Sve boli jednom budu isplakane,
Za svakom noći opet sunce grane –
Vrijeme je Tvoje tek niklo pred Tobom…

XI.

Vrijeme je Tvoje tek niklo pred Tobom –
U spoznajama da se život kreće
U vječnoj mijeni nevolja i sreće
S rođenja koju čovjek prti sobom…

Sad prsnuli su lanci s tvoje svijesti;
Raširi krila – k oblaku se vini,
I zadnje negve anatema skini,
Ta, sva si čista, u dnu svake česti!

Tog suca nema da Ti lažno sudi,
Il, samo s tvoje trpeljive ćudi,
Da silnici te stavljaju pod petu…

Nit ima sile pred kojom se bojiš,
Da svojom rukom svoju sudbu krojiš,
Ako si mala stala na planetu!


XII.

Ako si mala stala na planetu –
Zar malen vječno velikog da dvori?!
I krhki mrav se za opstanak bori
Žestinom orla, ranjena u letu.

Tko ne pozna ti bivstvo ni podrijetlo –
Nek prisjeti se groblja svojih pređa,
Pod ovim nebom, pokraj ovih međa,
Ne zatrvši Ti rod ni ime svijetlo!

Podanstvo pravdi ne poznaje straha,
Stog svaki Hrvat do zadnjeg će daha,
Na mrtvoj straži, čuvat Zemlju svetu –

Jer gdje god bio, on je Tebe dio,
U ime Tvoje zadnji dah je slio,
Ti si svom rodu najveća na svijetu!

XIII.

Ti si svom rodu najveća na svijetu!
Iz sitna žira gordo hrašće klije –
Pa žirje sije kad bez jauka mrije,
A stablima će zdrobit silu kletu…

Pod ovim granjem mjesta ima dosta,
I topla ruka nudi zagrljaje;
U Zemlji ovoj krv se bratu daje
I peharom se zdravi draga gosta…

O, Domovino, sva zračiš dobrotom,
Al uzvreš gnjevom pred silom i skotom;
Još ne bje toga tko Te zvao robom!

Uz oštre hridi svojim brodom ploviš,
Iz tijeka vijeka sve časnijom sloviš.
A kao Feniks dižeš se nad grobom…

XIV.

A kao Feniks dižeš se nad grobom…
I onda kad te mrki vuci grizu,
I kada misle da si smrti blizu,
I kad već bace kocku za diobom…

Ni izdajice ne ugase svice
U zjeni Majke bremenite nadom;
Ona će, možda, proplakati jadom,
Al s njedara će prhnut mlade ptice

I ponijeti joj gordo ime s nova,
A kud će vrapčad pokraj sokolova –
Ta, zar se hrabrih kukavice tiču?!

Na koljenima hvalim krvopletu
Što život dade i ovom sonetu;
Divna si, zemljo, s koje pjesme niču!

MAGISTRALE

Divna si, zemljo, s koje pjesme niču!
Od morskih vala preko plodnih ravni,
Milinom dišeš. Porod ti je slavni,
O Tebi orli urvinama kliču…

Vječno si krvcu lila bojištima -
Iz munje tkana, rođena iz buna;
Na glavi blista mučenička kruna,
A još si živa, još Hrvatske ima!

Hrabrošću stasaš… Za Te nema smrti!
Rođenu patnjom – tko Te može strti?!
Vrijeme je Tvoje tek niklo pred Tobom…

Ako si mala stala na planetu,
Ti si svom rodu najveća na svijetu -
A kao Feniks dižeš se nad grobom!



STANISLAV GEZA MILOŠIĆ : Stanislav Geza Milošić, sin Gradiščanskog Hrvata, željezničkog službenika Franje Milošića i Šokice iz okolice Vinkovaca, rođen je prije 85 godina, 28. travnja 1926. u Svetoj Klari kod Zagreba. Najveći je dio djetinjstva i mladosti proveo u Vinkovcima, a u Slavonski je Brod došao 1964., gdje je od 18. kolovoza i stalno zaposlen u Brodskom listu, na radnom mjestu tehničara, iako je bio i novinar. Prije točno 40 godina, u travnju 1971. objavljeno mu je kapitalno djelo, sonetni vijenac „Domovina Hrvata“, no posljednjih sati te iste 1971. prisiljen je tajno napustiti Jugoslaviju i postati politički emigrant. U domovinu se, nakon teškog moždanog udara, vraća deset godina kasnije, i tu je preminuo prije trideset godina, 26. svibnja 1981. godine.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv