Brljaman

nedjelja, 29.10.2006.

Europska unija i Brljin odnos prema istoj

Čitajući i slušajući vijesti o napretku Hrvatske u pregovorima s Europskom unijom Brlju je uvijek nešto latentno smetalo. Naime, sva ta pitanja oko pregovaračkih okvira, ekonomske politike, reformi i prilagodbi su ga dirale kao što Aboridžine zanima koga je Segesta tukla u gostima. Ono što ga je uistinu neopisivo svrbilo i peckalo jest jedan naprosto površan i formalan odnos prema tom problemu. Dok su svi kvazi-kompetentni stručnjaci hladno, racionalno i površno lamentirali o zabrani proizvodnje domaćih specijaliteta nakon pristupanja Hrvatske Uniji - a ovdje nas najviše zanima sudbina rakije - Brlja je osjećao gnjev, tugu, jad i žalost. Zašto je tome tako?

Kao što svi znamo, Brlja je jedan izuzetno normalan i tolerantan lik, usprkos svim reperkusijama koje vuče iz svoje alkoholom natopljene mladosti. Snošljivost bilo koje vrste je jedno od njegovih najjačih oružja (iako na neke provokacije nije postao imun, poput Cro-A-Portera i inih evenata, ali to ćemo mu uvažiti). Nikako mu nije jasno kako malo persona koje je do sada upoznao njeguje tu osobinu. On poštuje tuđe, voli i svoje, ali to očekuje i od drugih. Brlja voli sve zastave, zvjezdice, pruge čijeg god naroda bile, pa tako i boje. Ali avaj, ne samo boje nacionalnih obilježja, već i boje suhog džina, dobro uščuvanog konjaka, pastisa, sangrie i šljivovice. Tako naš junak čitav proces ukidanja proizvodnje domaće rakije doživljava kao atak na sebe i svoje vrijednosti.

Početkom 60-tih godina, kada je počelo Brljino živo zanimanje za politiku, osjetio je strašan prijezir i razočaranje prema odluci tadašnjeg predsjednika Francuske Charlesa de Gaullea da stopira ulazak Ujedinjenog Kraljevstva u Europsku zajednicu. Taj je čin jednostavno prihvatio kao ograničenje svom životnom snu da sve moguće vrte britanskih scotcheva i ginova nabavi u duty-free shopu na zagrebačkom aerodromu. Naime, u to vrijeme je bilo izuzetno teško doći do destilata iz Velike Britanije, zemlje koju je tako cijenio. Ne treba reći zašto - zbog kulture pijenja tako bliske Brljinoj. Unatoč tome, Francusku nije prestao voljeti, baš kao ni prvorazredni konjak, pastis i Chateau LaFitte '78, delicije koje je u to vrijeme pijuckao poput mineralne vode. Ipak, stvari sjedaju na svoje mjesto 1973. godine kada VB ulazi u EEZ te mu je time skriveno blago te republike postalo dostupno kao kruh i mlijeko.

Brljina konfrontacija s europskim integracijama nastavlja se 1981. godine kada Grčka ulazi u istu zajednicu. Na dan proslave tog događaja ispijao je tsipouro u ogromnim količinama te se tada osjećao poput Zeusa na vrhu Olimpa. Ipak, letci na nekom XY štandu u mjestu Thessaloniki u kojem se tada nalazio su mu promijenili percepciju uživanja i tog pića. Jednostavno, stroge EEZ norme za zaštitu potrošača su zabranjivale proizvodnju, distribuciju i prodaju do-it-yourself alkoholnih pripravaka. Ugledavši taj paraf, Brlji nije ništa dugo preostalo nego da se solidno zbljuje po obližnjoj hostesi.

Isti usud glede proizvodnje alkohola dogodio se Španjolskoj i Portugalu 1986. godine kada je u svojoj birokratizaciji direktiva Zajednice zabranila upotrebu grožđa i krušaka veličine manje od 1) fi=10 mm i 2) 5 santima. Time je simbolično vidio u kojem smjeru ta Eunija ide - normiranje svega i svačega - pa je jednostavno upao u španjolski parlament i pošteno izvrijeđao čitav zastupnički dom, iz protesta ih zalio domaćom šljivovicom te pretkazao da će doći dan kada će građani te zemlje shvatiti kakvu su grešku dopustili.

Ujedinjenje Njemačke 1990. godine mu je prošlo u dobro poznatom raspoloženju Oktoberfesta. Tada je srušio rekord festivala, a taj je da je u jednom danu popio 16 (riječima: šesnaest litara) piva, pojeo dvadeset pari frankfurtera i sve to skupa istresao prema Helmutu Kohlu, ali ga nije uspio precizno naciljati. Pridruživanje Austrije, Finske i Švedske 1995. godine prošlo je u revijalnom raspoloženju tipičnom za pijanstvu sklone Skandinavce. Njihovu sklonost provođenju vikendima na brodovima izvan teritorijalnih voda gdje mogu piti koliko im srce zaželi je itekako dobro iskoristio. No vidi vraga, Švedskoj se sjetilo i tu
lupiti ograničenja. Nametnut ćemo poreze na alkohol jer Švedi kao puno piju pa će tako kupovati manje alkohola. Brlja je izgubio vjeru i u taj dio kontinenta pa se ubrzo vratio u beli Zagreb grad i nastavio tući po viljamovki i mirogojčeku.

1. svibnja 2004. godine srce mu je ponovno zaigralo. Naime, tog datuma je deset novih država pristupilo Europskoj uniji. I to ne bilo kakvih. Manje-više sve su iz Istočne Europe, a dobro je poznato kakvi se tamo derivati alkohola spravljaju. Odjednom su mu se pred očima vrtile nezaboravne slike zapijanja, oblokavanja te epskih riganja prilikom proputovanja tog regiona. Suzicu je pustio kad se sjetio romantičnih večeri uz Vltavu i Becherovku. Nalijevanje čistim metanolom na minus 40 dok je slavio Novu godinu u Talinnu (makar ju je nakon toga "slavio" tri tjedna na intenzivnoj) je sjećanje koje ga veže uz baltičku regiju. Nikad neće zaboraviti čuvene prosvjede u Gdanjsku početkom 80-tih godina prošlog stoljeća te govor Lecha Walese na nekoj krmi od broda. Tada je, naime, prvi put upoznao Poljsku na sebi svojstven način. I dok se oko njega kuhala revolucija, u njemu samom se kuhala ekstra jaka travarica koju je, poput djeteta koje guta Medine loptice, tada sukljao do besvijesti. A sada ima osjećaj da svega toga više neće biti.

Alkohola će, naravno, biti i dalje, no postojat će uglavnom onaj etiketiran, lijepo flaširan i kvalitetno izbrendiran. Čitava jedna spika, industrija, folklor oko proizvodnje i ispijanja domicilnih žestokih pića ima dobre šanse da nestane. I zato Brljino srce tuguje.

Ono što mu jedino u ovom trenu preostaje jest sjesti na tronožac, rezignirano natočiti decilitar kruškovca, srknuti ga u jednoj kontrakciji grla te tiho zapjevati:

E-Unijo
Ovo smisla nema
Meni ništa, a tebi sve
Ma pijem tebe i sve te tvoje žute zvjezdice!


Mir i dobro,
Wombat

utorak, 03.10.2006.

Brlja is back

Nakon duge i dosadne stanke Brlja se napokon vraća, jači i pijaniji no ikad. Naime mnogi se zasigurno pitaju ćemu ovakva stanka, stoga mislim da smo svima dužni objašnjenje. Naime Brlja je učinio veliko zlodjelo (kako za koga) te je morao nestati sa svijetla pozornice.
Naime, priča ide ovako: Došlo je ljeto, Brlji najneomiljenije godišnje doba i to stoga što se ljeti pije profinjeni alkohol, pederski kokteli (koje Brlja donekle i cijeni zbog količine žestice sadržane u istima), red bull votka, juice votka, rum kola i ine, kako bi Brlja rekao izmišljotine. Ponukan i revoltiran takvim asortimanom konzumacije od strane šireg pučanstva Brlja je uvidio da se tu nešto mora poduzeti. Kako je Brlja čovjek od akcije odmah je počeo kovati ratni plan.
Sada je i vrijeme da vam otkrijemo još jednu od Brljinih supermoći,
a ista se sastoji u tome da je Brljina jetra (koju nema, ali paradoks je nešto što Brlja ne uvažava), svojevrsni alkolokator, tj. funkcionira kao lokator alkohola (u svim agregatnim stanjima), te je u stanju detektirati kemijsku formulu i vrstu alkohola o kojem se radi. Brlja je pomoću svojih doušnika (bloggera uglavnom) uspio saznati gdje se nalazi meka njemu nepoželjnog alkohola.
Naime, saznao je da se radi o Zrču, te se, ne trativši vrijeme uputio u isti/istu. Na put je prvobitno krenuo svojim starim biciklom (marke Poni), no kad je shvatio da njegovi refleksi nisu dorasli korištenju torpeda kao zaustavnog sredstva ubrzo je odustao. Potom je pokušao krenuti skautom (čitaj: skuterom) ali ni to nije prošlo, jer Brlji su u svakom trenutku potrebne obje slobodne ruke kako bi mogao održavati jetru okupanu alkoholom. Na kraju se odlučio za vlak kao jedino njemu prihvatljivo sredstvo. Rezervirao je cijeli kupe za sebe kako bi slobodno mogao rigati oko sebe, a da drugima to ne smeta. Sjeo je na vlak koji je išao potez Sisak - potez Sisak Caprag - potez Kotoriba - potez Delnice - potez Zrče, radilo se o vlaku koji je prkosio zaobljenosti i gravitaciji i geomorfologiji Zemlje, no pošto se radilo o HŽ-u kao prijevozniku mislim da tu nema mjesta čuđenju.
Pet je u jutro, Brlja se budi, iako on nikada ne spava (čemu trošit vrijeme na spavanje kad za to vrijeme moš rigat). Pojam buđenja je u Brlje nešto drugačiji od uobičajenog, za njega to podrazumijeva ustajanje na noge iz lokve rigotine te ispijanje jutarnje demižonke (5 L) rakije.
Bilo mu je drago kad je shvatio da može komunicirati sa željezničkim radnicima na kolodvoru. Brlji je željeznički kolodvor bio poput drugog doma, bilo je to mjesto gdje je najviše i najslađe rigao, a katkada bi prespavao u napuštenim kompozicijama vagona. Međutim da ne duljim (iako već jesam), Brlja se smjesti u svoj kupe, kolovođa dade znak fučkaljkom te vlak krene. Put je trajao samo nepunih 44 sati, ali to Brlji nije smetalo i tako je bio mrtav pijan većinu puta. Napokon, trećeg jutra Brlja stigne na Zrće. Primijeti mnoštvo ušminkanih ljudi te mu se to mjesto odmah organski zgadi. Sunce je neminovno pržilo, a sunce je za Brlju ono što je kriptonit za Supermena, jednostavno ga paralizira i oduzima mu moći. No Brlja je ubrzo pronašao neku krčmetinu blizu plaže i čekao mrak kako bi pod okriljem noći sproveo svoj demonski plan. U krčmi je načuo i jedan pojam koji mu nije bio dokučiv ali mu se nimalo nije ni svidio. Naime radilo se pojmu: pijena party. Odlučio se raspitat o istom te kad je saznao o čemu se radi počeo je instinktivno rigat neviđene količine rigotine. A sada da objasnim Brljin plan. Njegov plan je bio slijedeći: nije imao jebeni plan. Oni koji su očekivali nešto ingeniozno i isplanirano od Brlje očito ga ne poznaju još dovoljno. Brlja nikada nije uhvatio dovoljno trijeznog vremena da išta isplanira, sve je činio instinktivno. Ovaj put znao je da mora doći na Zrće i poduzeti nešto u svezi date situacije. Čak je pokušao kontaktirati francuza, Zlatkeca, da mu dođe u pomoć, no isti je bio prezauzet pričanjem francuskog jezika japanskim turistima. Došla je noć, a Brlja je krenuo u akciju, banuo je na plažu mrtav pijan (njemu prirodno stanje) i aktivirao jetru kako bi ista locirala pederski alkohol. Međutim zbog količine pederskog alkohola njegova jetra se overloadala te se survala (što god to podrazumijevalo). Uvidjevši serioznost cijele situacije počeo je paničariti i naravno rigati po svim nazočnima na plaži. Međutim tada je vidio najstrašniji prizor u svom životu koji mu je spržio i ono malo mozga što ima. Taj prizor nanovo ga je bacio u duboku komu, u kojoj je i proveo ostatak ljeta. Ono što je vidio bilo je slijedeće: pozornica, dvije pjevačice, Sandra Dabo i Paola Valić pjevaju u duetu dok sa svih strana pršti pijena. Mislim da scena govori sama za sebe te da je Brljina reakcija u datom momentu bila sasvim opravdana i nimalo začuđujuća.
Kada je zaprimljen u Splitsku bolnicu te je izvršen preliminaran pregled Brlja je skoro poslan u mrtvačnicu. Naime doktori su ubrzo otkrili njegovo stanje jetre. A stanje jetre u brlje može se izraziti binarno: 0. Doktorima ništa nije bilo jasno,a dva dana im je trebalo da uopće uklone veći dio rigotnog plašta sa brljinog tijela kako bi mogli obaviti pretrage. Neke stvari su im bile jasnije nakon što su kontaktirali Zlatka (Brlja je jedino njegov broj imao zapisan na komadiću papira) koji im je objasnio o kakvom svatu se radi.
Naš Brlja bijaše u komi, nitko nije znao ni hoće li se ikada probuditi iz iste.
Međutim na radost njegovih obožavatelja Brlja se probudio iz kome kada je do njega dospijela vijest o novoj sezoni Big Brothera. Gnjusnost i nepodnošljivost te vijesti izbacila ga je iz kome i vratila na noge. Još kada je u bolnici suknuo litru 100%-tnog bolničkog alkohola bio je ko nov i spreman za borbu protiv Big Brothera.
Mogu vas sa radošću obavijestiti da se Brlja već infiltrirao u Big Brother kuću te da je spreman za svoje
pojavljivanje, koje neće, vjerujte mi, ostaviti stanare kuće ravnodušnim (u najgorem mogućem smislu).
Njegovo pojavljivanje očekujemo tokom slijedećeg tijedna kada ćemo vas o istom obavijestiti putem našeg blogga jer će ove pizde na RTL-u to sigurno izrezati.

Srdačno i nanovo vaš Pseudošvebz

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv