srijeda, 17.10.2007.
(PER)VERZIJA ZA JAVNOST
...opet nesanica...jeb'la me više nesanica. Po danu bi mogla krmit, onako, stalno...al jel pao mrak...aj bok.
I tako, odgledam ja sve sinoć na teveu, ono baš sve...uredno se dižem pišat, pušit, jest, pregledat net događaje, ma ono...klasika. Al nešto mi u glavi zvrnda. Cijelo vrijeme ovaj moj jedini neuron pjevuši "Budi se istok i zapaaaad...Budi se sjever i juuuuug...!" 
Koji mi je...?
i tako, ulovim ja sebe (nenadano) na kuhinjskoj ploči, sjedim i pušim i dolazi trenutak Objave: STARIJA SAM OD KRISTA, A VJEROJATNO I DEBLJA!
Osim toga, pogledala sam se i u Ogledalo. I usrala se od straha. Nedavno sam se SAMA ošišala...što i nije neka Tragedija. Tragedija je što sam se SAMA išla i farbati. Prošli tjedan.
Pa sam jednu Grešku, zvanu pepeljasto plava, išla ispraviti drugom Greškom, zvanom Svjetlo Smeđa, pa sad izgledam kao vanilija i borovnica...ali porigana! No, ispod tih poriganih pramenova, između dva oka, dešava se neki Kafkin Proces. Sve je upućivalo na aknu vulgaris...al ovo je Perverzija, a ne vulgarnost. Ogromno je, crveno, pa paše pomalo uz pramenove boje borovnice, a u sredini ima Epicentar...koji boli, al ne ide van...ni unutra. I oko svega Toga je crveno, i ljušti se, i...ma katastrofa.Svakako...do daljnjeg perem zube gledajući u lavandin...jeba me pas ako ću se do proljeća pogledati u ogledalo. Toliki mazohista nisam...
...ok, starija od Isusa, ću biti za tjedan dana, a istina, brat bratu, opet sam malo smršavila.
A ktome, nokti na nogama mi rastu nevjerojatnom brzinom. Cijelu noć sam ih gledala, i mogla bi se zakleti da su narasli po milimetar između svake cigarete. Napokon, u 4:00 ih više nisam mogla gledati...i stala sam im na kraj. 
Onda sam došla na blog.hr ... pa sam malo čitala sveopću žalost za Tošom. Mislim, fakat je Tragedija, sa velikim T...al ja Ga fakat nisam nikad slušala, iako mi je bio onako simpa...i ZAŠTO SE ONDA OSJEĆAM KRIVOM JER NISAM NAPISALA BAR 15 POSTOVA "IN MEMORIAM"???
Onda se ušlogiram na forum o depri i dopisujem se sa jednom prijom iz Australije...odavno nije u depri, al se navukla na taj forum...i jedino što je jebe je vremenska razlika pa tako Ona redovno visi tamo kad nikoga nema, odnosno, kad i svi kronični depresivci i insomničari ipak već spavaju. Una, to joj je nick, je jedno veliko srce. Rodom je iz Sarajeva i rat ju je bacio DownUnder. No, kako moj Mladunče spava pokraj kompa, ova glupa tipkovnica jako lupa, pa joj ne mogu sve pisati...mogu je samo čitati...tako da joj sad dugujem poduži mail. Jedno vrijeme smo baš bile Sestre...Sisice, tako smo se od milja zvale...istina Bog, ja bi dala SVE za njene sise...al eto. U prosjeku smo bile zadovoljavajuce. Imale smo super ekipu na tom "depresivnom" forumu...i znali smo chatat od sumraka do zore...mislim da sam se u to najdepresivnije doba još najbolje zabavljala...naravno, on line.
Onda sam išla malo čitati ove moje Iscjedke i shvatila da sam uistinu počela pisati turobne postove...i da me oni još više bacaju u Depru. S druge strane, kad ovako svaštarim, onda shvatim da nemam o čemu pisati...sve iole zanimljivo iz mog Života ne mogu potkrijepiti nekim fotkama, crkle, RIP, sa starim kompom. I šta onda da ja pišem o mojim putovanjima po cijelom svijetu kad je to samo slovo na papiru i moglo bi vrlo lako samo pusta fikcija. Pa onda neću, ima dovoljno ljudi koji pišu super putopise, kao Podravec, npr.
Zaspala sam negdje kad su spinutske ptičice počele pjevuckati. Oko 5 i kusur. Probudila se u 10:00, Kuja mi skočila na dupe i objavila Vrijeme za jutarnje ganjanje mačaka.
Prvo mi je na pamet palo da je On danas morao do vrtića, na razgovor sa psihologom. U vezi male. Ja sam bila prošlu srijedu, samoinicijativno...pa sam se dogovorila sa Ženom da malo i sa njim popriča.
On je lejtli super. Malo sumnjivo super. Kao, sve je 5. Čak se i smijemo. A mene je i toga već strah. Imam paranoidni poremećaj tipa "Vrag nikad ne spava" i ako se malo opustim, sjebat će me u 3 poteza. Ne vjerujem Mu da je tako lako promijenio mišljenje oko skrbništva. Prelako. Sad čekam da mi javi šta je bilo kod psihologice...al unaprijed znam da mi sigurno neće reći sve. A kamoli ako nešto nije njemu puhalo u...rog. Neću biti prosta.
I tako, nakon ovog samodopadnog Iscjedka, idem se još malo nabrijati sa trećom nesicom jutros...idem provjeriti šta radi pseća ekipa, dal svi imaju dobru kakicu a nemaju krpelje, lišmaniozu, difilariju...i tako to. Onda se nekako zavaravam da cu se uloviti u koštac sa Onim Brdom (opjevanim prošli mjesec) nepopeglane robe...al me tješi činjenica da sam ipak dovoljno iskrena i Jaka, sama spram sebe, pa da u startu znam da se samo zavaravam. Danas ni ne kuham...! To je Praznik!
Danas ću, zapravo, odraditi samo još jedan dan u nizu...čekajući da mi se desi Život.
...ovako nekako:
- 11:49 -
