utorak, 09.10.2007.
ODE MAST U PROPAST..I U MOJE DUPE.
Toliko o sporazumnom raskidu braka...
I sinoć nisam legla prije 4. Ni jutros se nisam digla prije 11. A On, savršeno programiranog bioritma, digao se negdje oko 9, odjurio po svježe pekarske vragolije. I onda svečano objavio da vodi Malu van, na sunce. Mala je bila bolesna, i danas je 10. dan odkad nije izašla. OK. Cool. Fine by me.
Dok sam sjedila na kuhinjskom šanku i ispijala prvu nesicu, uspjela sam upregnuti Zvonka (mog jedinog neurona preostalog nakon Pomora mojih moždanih stanica) da iskoristi situaciju. Naime, jedine neprikosnovene ljubavi mojeg Života su to dijete i moji psi. Kako je mužjak u Rodnici, ostaje Ludara koju ujutro treba spustit sa 7. kata da se svečano popiški i naganja bar 2-3 mačke. I ja to rado činim. Osim ujutro. Jebat ga, odkad znam za sebe, ja ne ferceram ujutro... sve pametno i produktivno što sam ikada učinila, napravila sam noću. Moj bioritam je obrnuto proporcionalan svetlosti dana. I tako, ulovim ga u ofsajdu i nagovorim da, dok ja sredim Malu, da On izvede Kuju.
Otišli oni...a meni komp umire danima. Kao da je na kurblu...izcrpljujem mu svaki kondenzator bjesomučnim restartiranjima dok napokon ne proradi. Jebe mi se.
I onda me pukne da bi mogla srediti Himalaju robe po spavaćoj. Ne, ne...ne zato jer želim uvesti reda, nego želim podijeliti moju i njegovu. Osjećam da se moj Odlazak bliži...i to mi daje Energiju i Nadu.
I tako, kad se lijeni nakani, on i kuću zapali (omiljena izreka mog starog). Rješim ja tu robetinu u rekordnom roku. Dođu oni, a moja euforija splasne. Vidi on da ja kuham, pa još od sinoć me davi pitanjima šta mi je. Mislim da se usro jer sam jučer bila u Klubu Pasa i srela neke "prijateljice" za koje sam sigurna da su ga vrlo dobro "tješile" dok sam bila u Rijeci. Naravno, sad im je frka...a i njemu. Pokušava izvući iz mene šta znam. E Sunce moje, kad bi se oslanjala na tako relevantne pokazatelje... Ono praiskonsko u meni, što je već 3 godine uspavano Xanaxima, sad je opet proradilo...i ja jako dobro osjećam u čemu je problem.
Dakle, opet sjedim na šanku u kuhinji...pušimo..i ja puknem. Jednostavno mu saspem u facu da ja jednostavno NE MOGU otići u Rodnicu bez djeteta. I da onaj Ugovor o Sporazumnom raskidu Braka može poderati.
Oči su mu se suzile i već sam vidjela da ulazi na scenu Mr. Hyde. Ajmo...
Znači, On je apsolutno ZA. Sav je (kao) spreman za fajt preko Suda oko skrbništva. Kad sam ga upitala dali uistinu misli da ce dobiti malu onog momenta kad ja počnem raditi u Rodnici...nasmijao se toliko sarkastično da mi je gastritis pobjegao u pankreas.
Mahnitao je jedno slobodnih 5 minuta...sve je izvukao opet...al na kraju, kad sam ogolila taj njegov klimavi kostur...ostala je izjava da On neda da mu dijete ide tamo u neku nepoznatu školu u Rijeci gdje se nema nikakva veza (ah, da, i toalet papir se kupuje preko veze u njihovoj obitelji...).
Ma da skratim...NEDA MI DIJETE. Al mi nudi SPORAZUM.
Tko je tu za psihijatriju...???
Sporazumno mi neda dijete...a ja se pitam gdje je tu sporazum?
Pitala sam ga, na kraju, dali je On svjestan da će mala prolupati bez mene? Naravno da neće, according to Him. A zna da hoće...al ce onda biti kasno.
I koliko god ja snivala o tome kako ću otići na mjesec dana, naći job, srediti se...i onda pokupiti malu...svjesna sam da ja nju ne mogu ostaviti. Niti dana. Večeras, prije spavanja mi je tako jednostavno razbistrila sve. "Mama, ja se ne želim nikada odvajati od tebe...ti si tako lijepa u duši i sve će to izaći van!" Dijete od 6 godina.
Ne znam...uistinu ne znam.
Znam samo da bi bilo bolje da ostane ovdje dok joj traje vrtić...al ja na proljece je moram upisati u školu u Rijeci...dali ce do onda Sud presuditi. I u čiju korist...? I dali će moje dijete postati još jednom Žrtvom sistema i korumpiranosti. Nepotizma i vraćanja usluga? Ne znam gdje da se okrenem za savjet...koga išta pitati? Šta bi se desilo da ja Malu samo skupim i odemo za Rijeku? I tamo ja pokrenem postupak...jer se parnica vodi tamo gdje je pokrenuta. Bar sam tako čula...
Idem pušiti...so God help me.
- 00:55 -
