subota, 24.09.2011.
Žudnja
Ovih me dana uhvatila nevjerojatna žudnja za hranom.
Kao da žeđam, a kapi vode niotkud...
Uhvatim se kako satima listam kuharice, slinim nad svim onim krasnim receptima, zabacujem glavu u hladnjak, prekapam po ormarićima...u potrazi za nečim, onako, finim, novim...nečim šta bi utažilo tu glad.
Srećom (ili nesrećom), u ovo recesijsko doba i hladnjak i ormarići više su prazni nego puni.
Neznam otkuda je potekla ta ogromna žudnja. Neznam ni bi li ju nazvala žudnjom ili možda...željom?
Ima li uopće razlike? Barem ja bih to trebala znati.
Nije to glad, nisam trudna, nemam nikakvih prohtjeva ni za vrijeme pms-a...
Odakle se to stvorilo?
A onda se prisjetih dobre, stare psihologije.
Ta nije to žudnja za pilećim roladicama i rajskim rolicama...
Bit će da je to žudnja za promjenom, proizašla iz ove sive monotonije kojom se vuku dani, mjeseci. Dok se priroda sprema za zimski san, ja žudim za buđenjem. Gorkim poput kave i razornim poput potresa. Da uzdrma i dušu i tijelo i baci život u petu brzinu (ili možda prvu, neznam, nisam vozač).
No, jasno mi je da će buđenje ipak morati pričekati do proljeća, nije dobro ni ići protiv prirode...
Možda bih ipak mogla polako, iz dana u dan, utažavat žudnju sitnim gutljajima promjena...tek toliko da duša sasvim ne utone u san.
Možda je to rješenje koje će me držati podalje hladnjaka. I pilećih roladica.
Rajske rolice su ipak preveliko iskušenje, ta dugi je zimski san...
- 12:24 -
Komentari (24) - Isprintaj - #
