utorak, 30.08.2011.
Koliko još čekanja?
Ponekad mi se čini da je cijeli moj život samo čekanje.
Tolike godine čekanja zamijenilo je opet čekanje...života.
Gledam drage ljude oko sebe, kojom mirnoćom plivaju rijekom svojih dana, godina...
Jest da poneki kamen uzbrka vode, ali ipak...
Osjećam se usamljeno u svojim strmoglavljenjima niz vodopade, ne vidim im kraja...dolaze jedan za drugim...uvijek iznova.
Nadam se da ću ove godine jedan ipak ostavit iza sebe, zauvijek.
Ali i on je samo kap u moru...umjesto njega dolazi još veći, opasniji...
Ne želim kraj i prije samog početka...jer zadnje godine i nisu bile opijene životom, samo preživljavanjem.
Možda valja sačekat još malo...još samo tren...vodopad ili dva...
I tad će me...tamo negdje iza duge...čekat mirne rijeke života, sa ponekim zalutalim kamenom da uzbrka vode...ali ipak...
- 14:18 -
Komentari (14) - Isprintaj - #
