Bredren

Cvijet u Babylonu

Imam sobu,u sobi prozor koji gleda na park ispod zgrade.U parku su ljuljacke,klackalice i tobogani.Taj je park preko dana prekrasan.Okolo su predivna stabala i kada je dan suncan-park izgleda prekrasno.Preko dana u njega roditelji vode svoje klince da se tamo igraju...
Park je još zanimljiviji preko noci.Ispod crvenog tobogana skupljaju se narkomani.Ispod tobogana šprica,iz šprice u krv.Igra koja zamjenjuje ljuljanje i spuštanje po toboganu.
To je dar koji nam je podario naš Babylon.Igraju se djeca,igraju se i neki drugi.Ujutro sve pokupe cistaci i opet se sve cini idilicno,prekrasno i bez problema.
Otkrivanje tih tajni nitko ne zeli.Svijet idile bi se srušio.Roditelji više nebi tamo htjeli voditi svoju djecu i okolica bi postala nezadovoljna.

Sve se svodi na zataškavanje i na zaboravljanje prošlosti.Nikome nije potrebna prljava lažna istina.

--------------------------------------------------------------------------------------------------------


Jeli svijet izgrađen na lažima.Otkud znamo razliku dobra i zla.
Nije li zlo lagati,a dobro govoriti istinu.Što uciniti kada lažima zataškavamo zlo.Izbjegavamo ga kao crva.Nepriznajemo ga te problemi postaju još veci.Svijet nam se pocinje graditi na lažnim istinama te se gubimo u labirintima vlastitih izmišljotinja.

Uvijek sam se lako vezao,gotovo za bilo koga.Kad bi se od nekoga nakon tog vezanja odvajao bilo zbog nekih ružnih stvari ili zbog toga jer tako jednostavno mora biti osjecao bi se mrtvim.S voljenom osobom uvijek otiđe i dio mene.Kad ležim u mraku sobe cesto mislim na njih.Hocu li ih još jednom vidjeti.Hoce li me te iste osobe još jednom sastaviti.Makar još jednom želim vas sve vidjeti,osjetiti vaš dodir.
....A ti gospođo K. rastavila si me totalno.Nakon toga trenutka redovno bi svaku vecer prije spavanja skupljao svoje komadice po podu svoje sobe.Skupljao bi trenutke,slagao ih a onda jednim udarcem razbijao na tisuce komadica.
Nije me brinulo to što si ti nestala,nego to što više nije postojao most između nas.
Nakon tih par dana igranja sa svojim umom izašao sam van.U svijetu gdje sam si dopustio da budem okružen drugim ljudima sretao sam i tebe.
Sada sam hodao svojom stranom ulice,a ti svojom.
Doma sam te crtao na svakakve nacine,negdje bi imala brkove,negdje nebi imala glavu,a negdje bi bila bez jedne noge...sve kako bi te zaboravio.
Želio sam da nestaneš,želio sam da imaš bar jedan detalj zbog kojeg bi te mrzio.


...a sada opet viđam te svaki dan i pitam se jesi li me cula