Uvijek sam se lako vezao,gotovo za bilo koga.Kad bi se od nekoga nakon tog vezanja odvajao bilo zbog nekih ružnih stvari ili zbog toga jer tako jednostavno mora biti osjecao bi se mrtvim.S voljenom osobom uvijek otiđe i dio mene.Kad ležim u mraku sobe cesto mislim na njih.Hocu li ih još jednom vidjeti.Hoce li me te iste osobe još jednom sastaviti.Makar još jednom želim vas sve vidjeti,osjetiti vaš dodir.
....A ti gospođo K. rastavila si me totalno.Nakon toga trenutka redovno bi svaku vecer prije spavanja skupljao svoje komadice po podu svoje sobe.Skupljao bi trenutke,slagao ih a onda jednim udarcem razbijao na tisuce komadica.
Nije me brinulo to što si ti nestala,nego to što više nije postojao most između nas.
Nakon tih par dana igranja sa svojim umom izašao sam van.U svijetu gdje sam si dopustio da budem okružen drugim ljudima sretao sam i tebe.
Sada sam hodao svojom stranom ulice,a ti svojom.
Doma sam te crtao na svakakve nacine,negdje bi imala brkove,negdje nebi imala glavu,a negdje bi bila bez jedne noge...sve kako bi te zaboravio.
Želio sam da nestaneš,želio sam da imaš bar jedan detalj zbog kojeg bi te mrzio.
...a sada opet viđam te svaki dan i pitam se jesi li me cula
Post je objavljen 21.05.2006. u 18:50 sati.