dugo nisam pisao o aktualnim događajima... evo sljedi nam norijada, mladi se opraštaju od jednog zanimljivog razdoblja svog života i misle kako nakon toga odlaze u život...
ja sam se odlučio žrtvovat i dat mladima savjete kako da svoju norijadu što bolje provedu...

BUDUĆI AKADEMSKI GRAĐANI POZORNO ME SLUŠAJTE:
dobro, neće vi bit akademski građani... ali ono... 20% njih oće... dakle.. prvo ispraznit torbu od knjiga, bilježnica, kajdanki i ostalih nametnutih pizdarija... naoružat se alkoholom, travicom, lsd-om, ekstazijem, acidom, eterom, skankom, krekom, hašišem, žutim, bijelim pa može i narančastim ako se pronađe...
nikome nije u cilju da se svoje norijade sječa... sječanje je za štrebere i pedere... u školi se usvinjit da boli glava.. doslovno, nakon nekoliko tisuća psovki upućenih "nadređenima"... dolazimo do obližnjeg tramvaja... oduvijek mi je bio dječački san vidjet natpis "ne naginji se kroz prozor" zaljepljenog na čelu konduktera ili dragog nam šofera... više vas je!! jači ste! nemože vam niko ništa... dakle.. totalni mi ja apsurd imat nešto što je prozirno a da ipak smeta.. nadam se da ste me razumjeli... uglavnom, ne vidim svrhu prozora ako se svejedno može gledat kroz to... ima ga koda ga ni nema, vi se potrudite da ga više nema. prozori se razbijaju bocama, štakama šokiranih penzionera... dajte mašti na volju...
isto tako... ona malena sjatka pjastična kutijica... narančasta, što kad ubaciš komadić nekakvog papira čuješ ščkrljk piiiiiiiiiiiiiiiiiip i nalazi se u svakom busu ili tramvaju, zar vi ne želite da se to nađe i u vašoj sobi ????? znam da želite, meni osobno je jako žao što nemam taku kutijicu kod kuće... i ja bi htio tu i tamo ubacit komad papirića da čujem čkrljk piiiiiiiiiiiiiiiiiip...

nemam vremena za pisat dalje, nastavim tjekom dana... deda me zove na među-seosko obaranje ruku.

nastavljam sa savjetima tjekom dana ili noć...