svi vi koji nemožete bez mog bloga niti jedan dan, a znam da vas je mnogo, ispričavam vam se što jučer nisam objavio svoj post, bio sam prezauzet tanjuranjem oranica u tatinom najnovijem hiper-kul traktoru.
mogu vam samo reći da su nam fučkale babe na ulici... tako sam ponosan vlasnik tatinog traktora. suvlasnik... kako god. isto tako, je stara juče ispekla rakiještine (ovo na slici mi je stara, vjerovali ili ne)...
pa sam bio zauzet degustacijom rakije. mogu vam reč da mi prva litra nije sjela, a kasnije je išlo ko podmazano.
dozvolite mi da vam ispričam jednu meni jako zanimljivu pričicu
bio jednom jedan crnogorac... naočit mladić. zaljubio se on u jednu djevojku... i tako oni stupili nekako u brak, pekli rakije, jeli oblatne i tako dalje... tada on odluči imat potomke... njezin majčinski instinkt ju je otprilike u isto vrijeme opizdio u glavu, tako da su se nekako njih dvoje uspjeli dogovorit. rodi ona njemu čerkicu (nisu joj dali ime jel su je odma bacili sa padine)... koju on, ako ste čitali prošli zagradu shvatili bi, nije želio. opet se baci na posao, opet čerka.. opet litica! opet penetracija, opet čerkica opet dekapitacija.
nakon nekog vremena on odluči prestat bit demon, i reko šta god da bude nek bude... ostat će na životu.
PUF!!! opet izleti iz pice čerkica... ovaj reko:" ajde de... ne'a veze." i dali joj ime Matilda. za divno čudo, on nastavi sa ušpricavanjem (ništa drugo nije ni radio, samo jeo, spavo i jebo), i žena mu rodi sedmorke... sinove naravno... vojislav, miloš, grubeša, mihajlo, tugemir, dobroslav i bodin. on ponosan na svoje nasljednike odjebe Matildu, da šaku zemlje za miraz i uživa sjedeći u hladovini gledajući kako mu sinovi obrađuju vrt.... tada počnu sranja... vojislav pobjegne sa picom u makedoniju.. gdje od šiptara dobije sladoled i uguši se u vlastitoj povračotini... (salmonela)...miloš inače uvijek agresivan dečko, prebije oca na mrtvo ime, siluje mater (nastran) i u bjegu ga obode pčela u nogu, oteklina se zagnojila i umre od sepse. grubeša se odlučio odhrvati lijenom ocu tako da je uteko u sloveniju... operirao si sise (nastran također), na svježim umjetnim sisama, kvržica se pojavila, dala se na zlo, ovaj nije mario dok nije bilo prekasno. mihajlo je uvijek bio vjeran ocu i materi... ali đabe mu sve kad ga tuberkuloza uzela u 19-toj godini. otac je jednostavno bio šokiran sljedom događaja... neki ga izdali neki umrli.. ali je znao da su barem Bodin i Dobroslav uz njega, nisam napomenio još ranije da je tugemir uvijek bio zadnji u redu za sisu... svi su ga nogama odguravali, on je umro sa nenavršenih tjedan dana... izgledao je ko čevapčić nakon smrti. Bodin je doživio zapetljaj crijeva... nije vršio nuždu i otrovao se vlastitim izmetom. priče kruže da su mu fekalije došle (do) glave. dobroslav ko dobroslav, bio na taticu... ljen... samo ležo i gledo u plafon... dobio vodu u plučima od ležanja... umro tati u krilu.
stari zamračio... ošlo mu sve što je imo... žena isto poluraspadnuta ležala u krevetu... doslovno nije bila ni zakurac. ovaj je lišio glave sjekirom (krv usrala tapete)... i tako prošlo 30-tak godina... ovaj leži pred smrt u bolesničkoj postelji... kad evo njemu Matilde... plače ona plače on... grle se ljube se... "pa di si šta ima?"... "ma evo ne'a niš, kod tebe?"... i tako ona njega uzme k sebi usprkos protivljenju njenog muža... postavi ga u svoj vlastiti krevet (svejedno su apstinirali, muž joj neko vrijeme bio impotentan)...
napravi mu tortu, i poljubi ga u čelo... on umire teškim mukama jer je u tortu Matilda najmerno umetnila
pribadača (iskrvario je u wc-u pokušaajući israti žuto-bijele-crvene glavice pribadača). to ugleda njen muž, popuši 14 čireva taj tren zbog šokantne scene usrano-krvavog starca... umro je na putu za bolnicu. Matilda je istrčala iz kuće.. (vidjevši da joj mužu raste stomačić od čireva), njezino istrčavanje nije primjetio vozač kombajna (56-cola gume).. i od njezinog tjela napravi na asfaltu crtež poput onih u pustinji Naska. eto.... to je to. svi su umrli... niko nikog nije spasio... priča jebeno nema smisla... kao što sam rekao i u naslovu *ne tražite u svakoj priči smisao
eto.. toliko za sada!