Brat magarac
Tržište radosti
I lijepo to ide, taj neki glumljeni optimizam, kao sve je okej, uživaš u životu, djeluješ cool. A unutra se nalazi razvalina koju skrivaš, koju nikome ne dopuštaš vidjeti. Unutar sebe si Venecija i samo toneš i toneš, uljuljkan u neku sigurnost lažnih temelja.
A sve se može promijeniti za samo jedan trenutak i u samo jednom trenutku možeš biti netko drugi, kome se iznenadiš svaki puta kada pogledaš u zrcalo. Pa da, silueta je ista, ali neki drugi lik promatra s ove strane. Neki novi, sa nekim iskustvima života koje je prešutio i sakrio u dubine da ne dođu na opće kazalište lutaka gdje svi promatrači pokušavaju zapaziti i najmanji trag slabosti kako bi mogli promatrati s visoka uživajući u svojoj kvazi veličini...
Vjerujem da se na tržištu radosti cijene penju vrtoglavom visinom, jer gledajući oko sebe, ljudi gube svoju karizmu i postaju roboti. Mali pijuni na velikoj šahovskoj ploči poslani u vlastitu propast. I veliki kršćani, moja braća, izdaju svoje kršćanstvo. Svojim gestama, svojim izdvajanjem, svojim uživanjem u samopravednosti. Ostaje to samo jedna lijepa predstva - mi smo najbolji i mi imamo monopol. Mi znamo Pisma, mi smo upoznali Isusa... A ne shvaćaju da upoznati Isusa znači upoznati čovjeka i prihvatiti svakoga, jer nitko nije bez grijeha, a upravo oni koji najviše griješe su najpotrebniji Božje milosti. I upravo tamo nadmoćno izobilova Božja milost. Tamo gdje padnemo u tamu, tamo najsilovitije prodire Božja svjetlost.
