Brat magarac
Probaj biti sve što nisi... možda tada otkriješ tko si...
Nekada davno započela je avantura pisanja ovog skromnog bloga. Bio sam tada student 1. godine teologije. Evo me sada kao apsolventa, pokušavajući shvatiti važnost retrospekcije. Vjerojatno u ovom trenutku ja ne bih bio ja da nisam prošao kroz sve situacije koje su me vodile do točke sadašnjosti. Jesam li ostao vjeran sebi? Ne, to nipošto nisam. Sebe sam tisuću puta izdao i bio sam ono što nisam. Ono što nisam želio biti. Ali upravo sada nekako spoznajem da sam sebe upoznao baš zbog toga što sam bio ono što nisam. Tada mi je nekako nadošlo tko jesam. Ljudi su fascinantni i nevjerojatni. Nitko ne može više povrijediti, ali nitko ni ne može više iscjelivati rane. Osim Boga. A Bog... E, Bog je legenda. Bog je bezuvjetno opraštanje u kojemu počiva naša egzistencija. I makar me prati uvijek lagani osjećaj izgubljenog sina, znam da se često peče vol kad se vratim kući. Moj Otac je već ispekao mnoštvo volova za svaki put kad sam se vratio Njemu. Sreća da se ne radi o bizonima. Američki Indijanci bi ostali kratkih rukava. :)
Sve u svemu, ponekad se nađem zagledan u daljine. Ponekad znam samo jednu stvar. Sve će biti dobro. Jer je Bog dobar. A On je sveobuhvatan... Samo malo vjere treba... I biti čovjek... :)
