Brat magarac
U tišini
U tišini, pognute glave, stojim pred tobom Bože, prijatelju moj, Oče moj. I opet shvaćam kako si velik i kako je silna tvoja ljubav. Ljubav koja izvire od početka koja nema kraj i koja sve nas nadilazi, ali nas i dotiče na čudesan način. I hvala ti Oče što mogu biti tvoje dijete, što si me stvorio i uzljubio, prihvatio baš takvog kakav jesam, sa svim manama i grijesima. Jer tvoja ljubav oprašta grijehe, tvoja ljubav nas uzdiže na razinu na kojoj uistinu možemo biti ljudi, Božja stvorenja, Božji kraljevi, svećenici i proroci.
Bog moj i sve moje! Sa svetim Franjom radosna srca uzvikujem ove riječi koje su mi opet prodrle do srca. I HVALA ti na svemu i na svima. Neka se tvoj blagoslov spusti na sve ljude. Bez tebe ionako ništa ne bi imalo smisla.
Čuvaj nas da ostanemo tvoji. Oče naš...
Kuda idemo?
Kakva su ovo vremena? I gdje nestaje čovjek, gdje nestaju vrijednosti? Gubi se identitet i stvara se novi poredak. Poredak u kojem se želi izgurati svaki tradicionalizam, gdje se želi zaboraviti naša kultura. Stvara se civilizacija nadčovjeka, u kojoj čovjek sam sebe uzima kao boga, kao onoga koji je i sudac i krojač pravde.
I kuda idemo? MIslimo da gradimo bolji svijet, ali promašujemo bit. Otišli smo od Boga, pa smatramo da je On otišao od nas. Hoće li biti prekasno jednog dana kada se generacije i generacije utope u sebičnosti, aroganciji i bahatosti shvatiti da je jedino u Bogu smisao.
Budimo spremni nositi križ koji nas čeka, budimo spremni hodati stopama Isusa Krista, jer samo je taj put pravi put. Nema veće sreće od one koja se nalazi u našem Gospodinu.
