U tišini, pognute glave, stojim pred tobom Bože, prijatelju moj, Oče moj. I opet shvaćam kako si velik i kako je silna tvoja ljubav. Ljubav koja izvire od početka koja nema kraj i koja sve nas nadilazi, ali nas i dotiče na čudesan način. I hvala ti Oče što mogu biti tvoje dijete, što si me stvorio i uzljubio, prihvatio baš takvog kakav jesam, sa svim manama i grijesima. Jer tvoja ljubav oprašta grijehe, tvoja ljubav nas uzdiže na razinu na kojoj uistinu možemo biti ljudi, Božja stvorenja, Božji kraljevi, svećenici i proroci.
Bog moj i sve moje! Sa svetim Franjom radosna srca uzvikujem ove riječi koje su mi opet prodrle do srca. I HVALA ti na svemu i na svima. Neka se tvoj blagoslov spusti na sve ljude. Bez tebe ionako ništa ne bi imalo smisla.
Čuvaj nas da ostanemo tvoji. Oče naš...
Post je objavljen 28.04.2008. u 22:18 sati.