Brat magarac
Vrijeme za...
Vraćam se mislima na početke. Prisjećam se onih dana kada sam odlučio krenuti za Kristom. Na put koji je bio pun neizvjesnosti. No to uopće nije bilo bitno. Bitna je bila spoznaja da je Isus živ, da on djeluje. Išao sam, hodao, padao, dizao se i opet hodao. Bez prestanka... I danas hodam za Isusom. I padam i dižem se. Nastavljam hodati... Kako je staza prema Životu uska... Teško je ići protiv svijeta, protiv stvari koje nisu normalne iako su prikazane kao najnormalnije. Gdje je Bog? U oblacima nije. Ali prebiva u srcu svakog čovjeka. Kroz to srce djeluje. Živimo u eri Duha Svetoga. Kada bismo taj Duh prihvatili čista srca, stvari bi se mijenjale. Mi bi se mijenjali. Ne bismo više bili anonimni kršćani, nego kršćani kroz koje bi Bog djelovao na vidljivi način. Ali ona ljudska dimenzija nas toliko sputava. Ponekad i zaboravimo da je Bog uz nas, da nas čuva na svojim rukama. Živimo život, a ne Život. Živimo ispraznost, a ne Isusa Krista! Živimo, ali kao da smo mrtvi. To je tragedija čovječanstva. To je tragedija duše. Ona traži put k svjetlosti, k Životu. A mi je ne hranimo. Ne dajemo joj molitve, dobra djela. Vrijeme je za promjene. Vrijeme je za ustajanje. Vrijeme je za Boga u našim životima!
07.05.2007. u 12:59 | 10 Komentara | Print | # | ^
