|
|
| < | siječanj, 2012 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Stoga braćo,čvrsto stojte i držite se predaja u kojima ste poučeni bilo našom riječju,bilo pismom.(2 Sol 2:15).
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Protivnička strana iznijela je interpretaciju da pred Šaulom ne nalazimo Samuela, već demona. Tu interpretaciju bazira na pet argumenata, koji će se sada replicirati....
Prvo, zanemaruje jasno učenje Svetog pisma o čovjekovoj naravi i naravi smrti, što smo već temeljito ispitali. Biblijsko holističko gledište o čovjekovoj naravi poznaje samo prestanak života cijele umrle osobe i zato ne dopušta svjesno postojanje bestjelesnih duša.
Formiranje ovakvih argumenata nije konstruktivno, jer cijenjena druga strana se ne poziva na Sveto Pismo, već na svoju interpretaciju Svetog Pisma ( i pokušava ostaviti dojam da se radi o istom izvoru ). U Bibliji na mnogo mjesta nalazimo duše preminulih, ali svako ovo mjesto druga strana interpretira kao metaforički govor, ili na neki drugi način pokušava zanijekati doslovnost tih dijelova Svetog Pisma.
Ovo često puta zna napraviti "zatvoreni krug" nedokazanih argumenata.
Primjerice, kad protivnici pokušavaju osporiti da su mrtvi svjesni sebe nakon smrti u Otkrivenju 6:9 poziva se na činjenicu da je takvo što nemoguće jer nigdje u Bibliji ne piše da su mrtvi svjesni sebe- recimo, u slučaju Samuelova post-smrtnog dolaska, radi se o demonu, ne o mrtvacu koji je svjestan sebe.
Ali objektivna je činjenica da Biblija napominje da se pred Šaulom nalazi Samuel, ne demon, a da su pred Bogom u Otkrivenju mučenici. Činjenica da većina drugih Kršćanskih zajednica ( uključujući Katoličku Crkvu ) vjeruje da pred Šaulom stoji Samuel, a da su pred Bogom mučenici svjesni sebe nakon smrti, kao da nije trebala biti predana čitaocu.
U svakom slučaju, zamjerka nema osnovu u objektivnim činjenicama. Katolička interpretacija Svetog Pisma jasno govori o realnosti duše nakon smrti. Adventisti i Jehovini Svjedoci mogu tvrditi da u njihovoj interpretaciji Biblije nema takvih mjesta, ali nitko nije dužan prihvatiti "prvu zamjerku" kao da je bazirana na nečem objektivnom i opće prihvaćenom u Kršćanstvu.
Drugo, zanemaruje svečano upozorenje da se ne obraćamo na "zazivače
duhova" (Lev 19,31; Iz 8,19), što je bilo prijestup kažnjiv smrću (Lev 20,6.27). U stvari sam Šaul je poginuo zato što se "nije držao Jahvine zapovijedi… već je pitao za savjet bajačicu, a nije pitao Jahvu" (1 Ljet 10,13.14). Razlog što je za konzultiranje "zazivača duhova" bila predviđena smrtna kazna bio je što su to bili "zli duhovi" ili pali anđeli koji su glumili umrle. Takav običaj bi na kraju doveo do toga da se ljudi klanjanju đavlu mjesto Bogu. Teško da bi Bog propisao smrtnu kaznu za komuniciranje s duhovima dragih pokojnika, kad bi takvi duhovi postojali i kad bi takva komunikacija bila moguća. Nema moralnog razloga da Bog po cijenu smrtne kazne proglasi nezakonitim čovjekovu želju da komunicira s pokojnicima koje je volio. Problem je u tome što je takvo komuniciranje nemoguće, jer su mrtvi bez svijesti i ne komuniciraju sa živima. Svaka komunikacija do koje dolazi nije s duhom umrle osobe, već sa zlim duhovima. Ovo nalazimo nagoviješteno i u izjavi medija: "Vidim nešto božansko [elohim] što se diže iz zemlje." (1 Sam 28,13) Riječ elohim u množini u Bibliji se rabi ne samo za pravog Boga nego i za lažne bogove (Post 35,2; Izl 12,12; 20,3). Ono što je medij vidio bio je lažni bog ili zao duh koji je oponašao Samuela.
Čudan slijed pravilnih zaključaka odjednom nestaje kad se u argumentaciju uvede ideja da je nemoguće zazivati mrtve, jer nisu svjesni sebe nakon smrti. Ovo je prilično naivna taktika: navode se mnoge istinske i Biblijski opravdane vjere glede vračara, ali fundamentalna poanta ostaje bez ikakve Biblijske argumentacije. Kao kad bismo pisali "Adam i Eva su bili u Edenskom vrtu, ali danas nisu svjesni sebe jer su umrli". Istina prvih navoda ne dovodi nas do zaključaka kasnijih.
Sveto Pismo na par mjesta upozorava na zabranu zazivanja mrtvih, ali ne spominju se demoni koji glume preminule u takvim ritualima. Objektivan čitatelj priznati će da, kad bi nekakav demon glumio Samuela pred Šaulom, takvo što pisalo u Svetom Pismu. Ali Biblija jasno, i bez ikakve sumnje, čak niti ne sugerira da pred Šaulom stoji itko drugi osim Samuela. Tijekom ovog razgovora, više se puta replike Samuela objašnjavaju riječima "Samuel upita" ili "Samuel odvrati", a tako vrlo konktetno imenovanje ide u korist Katoličke interpretacije, dapače- prilično umanjuje svaku drugu.
Navedeni se citat može objasniti i ovako: komunikacija s mrtvima je moguća, ali je zabranjena. Pred Šaulom je Samuel, svjestan sebe, ali prizvan nelegalnom metodom. Treba shvatiti da jedino Bog može uspostaviti legalan kontakt živih i mrtvih, primjerice kad Ivan vidi mrtve u već navedenom citatu Otkrivenja, ili kad pravovjerni Židovi rade žrtve za mrtve u 2 Knjizi Makabejaca 12:38 - 12:45 koje nema u "Reformiranim Biblijama".
Mada će i mnogi Katolički stručnjaci napomenuti da je kontakt s mrtvima često puta kontakt s zlim bićima koji ih glume, ništa u Knjizi Samuelovoj ne ide u prilog da se takvo što desilo u El-Doru.
Iako Sveto Pismo uistinu navodi izjavu vračare o dolasku nečeg "božanskog", kritičari Katoličke Crkve u prejakim su kontradikcijama da bi dugo imali smislenu poziciju. Šaul traži od vračare da mu prizove Samuela, ali ako dolazi poganski bog, vračara će prva reći da se ne radi o heroju vjere kojeg Šaul traži. Postoji još apsurdnija interpretacija: da je vračara pod kontrolom zlih sila. Ali ako je tako, tad i ona namjerava prevariti Šaula, i ne bi rekla da dolazi pogansko božanstvo, već bi najavila dolazak Samuela. Bez obzira koju interpretaciju protivnici koriste, imaju poteškoća s istom.
Katolici izjavu vračare ne promatraju kroz idolopoklonički kontekst. Iako je opasnost od idola i drugih bogova uvijek bila navedena u Svetom Pismu, Biblija često koristi prilično "jaku" retoriku koja se mora shvatiti u svojem kontekstu . Primjerice, Isus podsjeća da je Bog ljude nazvao bogovima ( Evanđelje po Ivanu 10:34 ). Katolička interpretacija je da je vračara koristila istovjetan način govora opisujući Samuelovu pojavu. Razumijevanje ovog citata navodi nas da vračara nije pod nikakvim utjecajem, kao što niti duh kojeg je prizvala nije zao. Drugim riječima, vračara Samuela naziva "božanskim" jer izgleda silno.
Treće, takvo tumačenje pretpostavlja da bi Gospod progovorio Šaulu
preko medija, što je inače bilo zabranjeno po cijenu smrtne kazne, nakon što je odbio komunicirati sa Šaulom putem zakonitih sredstava (1 Sam 28,6). Poruka od Samuela, koji govori kao prorok, neizravno bi bila poruka od Boga. No Biblija izričito tvrdi da je Gospod odbio javljati se Šaulu (r. 6).
Ponovo se pokušava na temelju zabrane kontakta s mrtvima preko medija ostaviti dojam da je taj kontakt nemoguć. Ali nakon toga imamo možda i najrazumniji argument u ovoj diskusiji. Bog se uistinu nije namjeravao javiti Šaulu. Ali što protivnici Katoličke Crkve ignoriraju jest činjenica da je Samuel Šaulu objasnio uzaludnost svojeg prizivanja, budući da je već sve objavio dok je bio živ. Drugim riječima, Samuel nije donio novu "objavu", već ponovio staru. Jedine novosti bile su skorašnji kraj Šaula i odmetnutog naroda, ali ovo nije nužno bilo dano u proročkom tonu, već više kao dijeljenje informacija. Jednako tako treba uzeti u obzir da Bog možda, baš u inat Šaulovoj neposlušnosti, objavljuje svoje planove preko duha.
Sama činjenica da je sve rečeno na kraju bilo i obistinjeno dokaz su da je pred Šaulom Samuel, svjestan sebe nakon smrti. Da se radilo o demonu, ispalo bi da ta zla bića mogu objavljivati Božje planove. Naravno, takvo što bilo bi nemoguće. Ako ne radi Božje volje da demoni nemaju saznanja o Njegovim planovima, tad se moramo zapitati i kakve koristi bi imao demon koji bi otkrio Šaulu Božji plan od svojeg čina.
Četvrto, zanemaruje veliku teškoću pretpostavke da se duh pokojnika mogao pojaviti kao "starac, ogrnut plaštem" (r. 14). Da su duhovi umrlih bestjelesne duše, svakako ne bi trebali biti ogrnuti odjećom.
Biblijski izvještaj vrlo je jasan, i nema nikakvih poteškoća. Iako je objektivna činjenica da duhovi imaju svojevrsnu "bestjelesnost", s druge strane karakterizira ih svojevrsni materijalni prikaz. Detalje o ovom stanju ne posjedujemo, ali dane informacije iz Svetog Pisma dovoljne su da potuku protivničku zamjerku. Recimo, mučenicima na Nebu koje su pobili zlikovci, dana je haljina ( Otkrivenje 6:9-6:12 ). Dakle, iako su duhovi, imaju "materijalnu" prirodu slično kao što duh Samuela ima plašt.
Par redova kasnije, nalazimo sličan slučaj "odjevenih duhova" ( Otkrivenje 7:9-7:15 ).
Peto, zanemaruje posljedice sumornog proročanstva: "Sutra ćeš sa svojim sinovima biti sa mnom." (r. 19) Gdje je trebalo doći do sastanka kralja i simulatora Samuela? Kad bi to bilo istina, to bi značilo da Božji proroci i otpali kraljevi poslije smrti dijele isto prebivalište. To se protivi popularnom vjerovanju da smrću spašeni odlaze na nebo, a nespašeni silaze u šeol – pakao. Osim toga, da je Samuel bio na nebu, duh koji je oponašao Samuela rekao bi: "Zašto si me dozvao odozgo?" No on je rekao: "Zašto si pomutio moj mir dozivajući me gore?" (r. 15) Je li se mjesto spašenih tijekom vremena preselilo iz šeola pod zemljom na nebo iznad zemlje? Razmatranja kao ova pružaju razloga da povjerujemo kako seansa u En Doru ni na koji način ne potkrepljuje ideju svjesnog postojanja bestjelesne duše poslije smrti. Očito je da sa Šaulom nije razgovarao Samuelov duh. Najvjerojatnije je to bio demon koji je oponašao mrtvog Samuela, kako se to događa u mnogim seansama danas. Sveto pismo otkriva da Sotona i njegovi anđeli imaju sposobnost mijenjanja izgleda i komuniciranja s ljudskim bićima (vidi Mt 4,1-11; 2 Kor 11,13.14). Priča o Samuelu koji se u En Doru pojavio kao "duh" jako malo govori o svjesnom postojanju poslije smrti, ali mnogo toga otkriva o lukavim Sotoninim prijevarama. Ona pokazuje da je Sotona vrlo uspješan u promicanju laži: "Ne, nećete umrijeti!" korištenjem sofisticiranih sredstava kao što je utjelovljenje mrtvih pomoću svojih zlih duhova.
"Peta zamjerka" zapravo je mnoštvo malenih, i prilično naivnih sugestija. Prvo je pitanje koje glasi: "Gdje bi se Samuel i Šaul trebali susresti? U Raju ili u paklu?" Sugestija je da jedan i drugi ne mogu biti na istom mjestu, jer Šaul je otpao kralj i čini se da ne bi trebao biti u Raju. Ali ovo nije teško za replicirati, jer Samuel je jednostavno mogao govoriti sa stajališta mrtve osobe. Na kraju krajeva, Biblija nas uči da je moguć kontakt Raja i pakla ( Evanđelje po Luki 16:23 ). Ipak, ovo nije posrijedi- jer već slijedi drugo pot-pitanje: otkud dolazi Samuel "odozdol" ako je na Nebu.
Paradoksalno, odmah se zaključuje da ovaj duh ne može biti Samuel, već demon koji dolazi "odozdol iz pakla", koji samo (uzimajući Samuelov oblik ) vara Šaula. Prije nego odgovorimo na pitanje "odozdolnog", proučiti ćemo svu klimavost ove interpretacije. Naime, ako je demon upotrijebio svoju moć da izgleda poput Samuela, postavlja se pitanje da li je toliko zaboravan da se mora i ponašati poput Samuela! Zar bi demon uistinu napravio tako smiješnu grešku i, uzevši oblik Biblijskog heroja, predstavio sebe kao da dolazi iz pakla? Sigurno da ne- takva banalna greška sigurno mu se ne bi desila. Osim toga, ako je on takvo što i napravio, zar korisnici ove argumentacije ne misle da bi Šaul shvatio o kome se radi?
Nadalje, unutar protivničke argumentacije navodi se da je demon sve ovo napravio da zavara Šaula. Ali pitanje je: gdje navodni demon ovdje vara Šaula? Što mu govori što se neće desiti? Sve što duh objavljuje Šaulu, obistini se ( Šaul i njegovi sinovi pogibaju ). Nigdje nema nikakve varke.
I da stvar bude još gora za denominacije koje tvrde da duša nije svjesna sebe nakon smrti, nalazimo da je Šaulovo umiranje duh objavio riječima "Sutra ćeš sa svojim sinovima biti samnom". Ovo znači da će Šaul u svakom slučaju biti svjestan sebe nakon smrti- bilo u društvu svjesnih duhova, bilo u društvu demona pored kojih će biti svjestan.
Biblija je jasna: pred Šaulom je Samuel, svjestan sebe u duhovnom obliku, poslije smrti. Ideja da se radi o demonu ne samo da nema nikakvu osnovu Svetog Pisma, već za sobom povlači prevelike kontradikcije. Samuel "odozdol" naziva grob (Šeol), svijet mrtvih. U kakvom je stanju bio u tom svijetu ,nije nam opisano u Svetom Pismu, ali je evidentno da je bio svjestan- te da je Katolicizam Crkva koja nosi Biblijski opravdan nauk .
