|
|
| < | rujan, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Stoga braćo,čvrsto stojte i držite se predaja u kojima ste poučeni bilo našom riječju,bilo pismom.(2 Sol 2:15).
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Veoma ozbiljno pitanje u katoličko- protestantskom dijalogu jest upućivanje molitava drugim ljudima za koje vjerujemo da se nalaze u Božjoj prisutnosti. Ulazimo li u vjerski dijalog s reformiranom braćom neminovno je da se pitanje štovanja svetaca i Majke Božje nađe na dnevnom redu, stoga ćemo u ovom članku pokušati izložiti autentično biblijsko učenje o odnosu vjernika prema nebeskoj Crkvi, na obostranu korist stranaka u dijalogu.
Pozivajući se na ponajprije na redak iz Pavlove Poslanice Timoteju (1 Tim 2,5) i činjenicu da nigdje u sv. Pismu ne nalazimo eksplicitnu definiciju pravila da možemo upućivati molitve kršćanima koji su svojim životom proslavili Boga i vjerujemo da se nalaze u Njegovoj blizini, reformirane Crkve i zajednice kategorički odbacuju pomisao o ispravnosti takve prakse i ne mogu nikako shvatiti (za)što to čine katolici. Stoga najprije valja krenuti od zlatnog pravila apologetike, da je za plodonosan dijalog prije svega potrebno znati što uči pojedina strana. Nije rijetko da se misli kako katolici u naravi izjednačavaju Majku Božju i svece s Isusom Kristom pa stoga običavaju istima upućivati molitve. Takvo mišljenje morat ćemo kategoričko odbaciti i ustvrditi da Katolička crkva nijedan zemaljski stvor po prirodi postojanja ne izjednačava s Isusom Kristom. Sin Božji jedino je ljudsko biće ikad koje posjeduje božansku narav, i to od početka pa do konca svoje vječne egzistencije. Sveci su, naprotiv, ljudi podložni grijehu poput svakog od nas, koje je Bog obdario nebrojenim milostima te su ga svojim životom proslavili na zemlji i naposljetku primili vijenac slave, sjede zdesna Bogu te ga u zajedništvu anđela i Bogorodice, hvale i slave u sve vjekove. Pored toga postoji još nekoliko čestih prigovora u vezi s praksom štovanja svetaca. Svaki ćemo temeljito prostudirati kako bi ukazali da nema ništa spornog u katoličkom naučavanju te da poštujući svece i slijedeći njihov primjer, na osobit način slavimo samog Boga. Kao i dosad, Božju Riječ u potpunosti puštamo u prvi plan s nakanom da nam otkrije onu istinu koju je Gospodin po Duhu Svetom predao apostolima da je vjerno čuvaju do konca svijeta.
U samom startu, potrebno je definirati temelj na kojem baziramo vjeru da je svaki kršćanin na osobit način povezan s nebeskom Crkvom. To je općinstvo svetih, tako definirano u najranijoj ispovijesti apostolske vjere, da obuhvaća svakog pojedinca koji je neodjeljivo utkan u tkivo Kristovog mističnog Tijela:
''Doista, kao što je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo - tako i Krist. Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni. Ta ni tijelo nije jedan ud, nego mnogi… A ovako, Bog je rasporedio udove, svaki od njih u tijelu, kako je htio. Kad bi svi bili jedan ud, gdje bio bilo tijelo? A ovako, mnogi udovi - jedno tijelo!... I ako trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi; ako li se slavi jedan ud, raduju se zajedno svi udovi. A vi ste tijelo Kristovo i, pojedinačno, udovi.'' (1 Kor 12, 13-15.18-20.26-27)
''Jer kao što u jednom tijelu imamo mnogo udova, a nemaju svi isto djelovanje, tako smo i mi, mnogi, jedno tijelo u Kristu, a pojedinci udovi jedan drugomu.'' (Rim 12, 4-5)
Po Božjoj milosti povezani smo s Kristom da činimo jedno tijelo – Crkvu Božju, koja obuhvaća nebo i zemlju. Tako uzajamno povezane u Duhu i ljubavi, sv. Pavao nas potiče na međusobno darivanje jednih drugima kako bi rasli u evanđeoskim krepostima i proslavili Boga svojim djelima:
''Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? Kao što je pisano: Poradi tebe ubijaju nas dan za danom i mi smo im ko ovce za klanje. U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi. Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem.'' (Rim 8, 35-39)
''Srdačno se ljubite pravim bratoljubljem! Pretječite jedni druge poštovanjem!'' (Rim 12,10)
''Nosite jedni bremena drugih i tako ćete ispuniti zakon Kristov!'' (Gal 6,2)
''Zato, tješite se uzajamno i izgrađujte jedan drugoga, kako i činite.'' (1 Sol 5,11)
Kako smo povezani u jednome tijelu, temeljna je oznaka evanđeoske ljubavi pomaganje u nevolji i molitva za sve dijelove tijela kako bi Kristovo kraljevstvo skladno funkcioniralo u naviještanju Radosne vijesti:
''Ali zaklinjem vas, braćo, Gospodinom Isusom Kristom i ljubavlju Duha: suborci mi budite u molitvama Bogu upravljenima za me da umaknem onim nevjernima u Judeji i da moja pomoć Jeruzalemu bude po volji svetima te s Božjom voljom radosno dođem k vama i s vama zajedno odahnem.'' (Rim 15, 30-32)
''Molite ujedno i za nas: da nam Bog otvori vrata riječi te propovijedamo otajstvo Kristovo, za koje sam i okovan'' (Kol 4,3)
''Braćo, molite i za nas!'' (1 Sol 5, 25)
''Uostalom, molite, braćo, za nas da riječ Gospodnja trči i proslavlja se kao i u vas i da se oslobodimo nezgodnih i opakih ljudi.'' (2 Sol 3, 1-2)
''Svakovrsnom se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi u Duhu molite. Poradi toga i bdijte sa svom ustrajnošću i molitvom za sve svete, i za me, da mi se otvore usta i dade riječ hrabro obznaniti otajstvo evanđelja kojeg sam poslanik u okovima, da se ohrabrim o njemu kako treba govoriti.'' (Ef 6, 18-20)
''Molite za nas! Uvjereni smo doista da imamo dobru savjest i u svemu se želimo dobro ponašati.'' (Heb 13,18)
Po Isusovom obećanju vječnog života pozvani smo biti sol zemlji i svjetlost svijetu kako bi se po nama Božja riječ proslavljala u svijetu i bila na spasenje mnogima. Naš život treba slijediti Krista u toj mjeri te se ljubavlju očituje da smo njegovi učenici, kako bi oni koji ne vjeruju po djelima mogli slaviti Boga (1 Pt 2,12) i nasljedovati naš primjer. Ovdje nalazimo sam korijen štovanja života i djela svetih ljudi. Kako sv. Pavao želi da svatko od nas slijedi njegov primjer, isto važi i za svakog muža koji je proslavio Boga svojim životom:
''Nasljedovatelji moji budite, kao što sam i ja Kristov.'' (1 Kor 11,1)
''One su samo čule: "Negdašnji naš progonitelj sada navješćuje vjeru koju je nekoć pustošio" i slavile su Boga zbog mene.'' (Gal 1, 23-24)
''Braćo! Nasljedovatelji moji budite i promatrajte one koji žive po uzoru koji imate u nama. Jer često sam vam govorio, a sada i plačući govorim: mnogi žive kao neprijatelji križa Kristova. Svršetak im je propast, bog im je trbuh, slava u sramoti - jer misle na zemaljsko. Naša je pak domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista.'' (Fil 3, 17-20)
''Nevolja i tjeskoba na svaku dušu čovječju koja čini zlo, na Židova najprije, pa na Grka; a slava, čast i mir svakomu koji čini dobro, Židovu najprije, pa Grku! Ta u Boga nema pristranosti.'' (Rim 2, 9-11)
''I vi postadoste nasljedovatelji naši i Gospodinovi: sve u nevolji mnogoj prigrliste Riječ s radošću Duha Svetoga tako da postadoste uzorom svim vjernicima u Makedoniji i Ahaji.'' (1 Sol 1, 6-7)
''Ta sami znate kako nas treba nasljedovati. Jer dok bijasmo među vama, nismo živjeli neuredno'' (2 Sol 3,7)
A isti princip uzajamnih odnosa među živim kršćanima proteže se i na nebesku Crkvu. Slavom ovjenčane duše Božjih pravednika nalaze se u bliskom zajedništvu s Presvetom Trojicom i mogu svojom prošnjom postići da se Božja milost razlije na nas i proslavi Božje ime na zemlji. Dok mi u istom mahu na osobit način slavimo Boga priznajući tako Njegova djela na zemlji te primamo dodatni uvid u djelotvornost Božje milosti u svakom trenutku i na različite načine. Sveci su na nebu poput nebeskih anđela, stječu savršenu spoznaju Boga te sviješću o zbivanjima na zemlji mogu čuti naše molitve i prenijeti ih Bogu:
''Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat!'' (1 Kor 13,12)
''Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični, jer vidjet ćemo ga kao što jest.'' (1 Iv 3,2)
''Odgovori im Isus: "U zabludi ste jer ne razumijete Pisama ni sile Božje. Ta u uskrsnuću niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebu.'' (Mt 22, 29-30)
''Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grešnika." (Lk 15,10)
"Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih jer, kažem vam, anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima." (Mt 18,10)
Anđeli Božji na vapaj grešnika prinose molitve Ocu nebeskom, isto tako čine i sveci na nebu:
''Ako se uza nj nađe tad anđeo, posrednik jedan između tisuću, da čovjeka na dužnost opomene… Vapije k Bogu i Bog ga usliša: radosno On ga pogleda u lice; vrati čovjeku pravednost njegovu. Gle, sve to Bog je spreman učiniti do dva i do tri puta za čovjeka: da dušu njegovu spasi od jame i da mu život svjetlošću obasja.'' (Job 33, 26.29-30)
''Kad ste molili ti i tvoja snaha Sara, ja sam nosio vaše molitve Svetome; kad si ti pokapao mrtve, i ja sam bio uza te; kad se nisi skanjivao da ustaneš i prekineš svoj ručak da bi pokopao onog mrtvaca, nije mi bilo skriveno da vršiš dobro djelo; i bio sam s tobom. Sada, Bog me poslao da izliječim tebe i tvoju snahu Saru. Ja sam Rafael, jedan od sedmorice svetih anđela koji na nebesima donose molitve svetih i stupaju pred Slavom Svetoga! Njih se dvojica preplašiše i padoše ničice, jer ih zahvati velik strah." (Tob 12, 12-16)
''A kad on uze knjigu, četiri bića i dvadeset i četiri starješine padoše ničice pred Jaganjca. U svakoga bijahu citre i zlatne posudice pune kada, to jest molitava svetačkih.'' (Otk 5,8)
''I drugi jedan anđeo pristupi i sa zlatnom kadionicom stane na žrtvenik. I dano mu je mnogo kada da ga s molitvama svih svetih prinese na zlatni žrtvenik pred prijestoljem. I vinu se dim kadni s molitvama svetih iz ruke anđelove pred lice Božje.'' (Otk 8, 3-4)
Božja Riječ je na vrlo upečatljiv način potvrdila ispravnost vjerovanja Katoličke crkve! U analogiji prema anđelima nebeskim, sveci mogu na isti način biti posrednici naših molitava Ocu nebeskom. Svjesni su svega što se događa na zemlji, mogu čuti naš vapaj i prenijeti ga Bogu, koji ga je uvijek spreman uslišati zbog slave koju je po svetoj osobi stekao na zemlji. No, što je tada s riječima iz 1 Tim 2,5, možda će netko pitati? Sv. Pavao navodi Isusa kao jedinog posrednika između Boga i ljudi, kako je tada moguće da postoji više posrednika u odnosu između Boga i čovjeka?
Ovim nedoumicom pozabavio se brat Defensor u svome članku ''Jedan posrednik: Isus Krist'', gdje obrazlaže pravo značenje dotičnog citata pa možemo u potpunosti uputiti na priložene argumente. Također, uz jednu nadopunu – kontekst nam svjedoči da Pavao zapravo poziva kršćane da posreduju u molitvi za druge kako bi se poruka univerzalne uloge Kristove spasonosne žrtve širila na zemlji. Promotrimo o čemu je točno riječ:
''Dakle, preporučujem prije svega da se obavljaju prošnje, molitve, molbenice i zahvalnice za sve ljude, za kraljeve i sve koji su na vlasti, da provodimo miran i spokojan život u svoj bogoljubnosti i ozbiljnosti. To je dobro i ugodno pred Spasiteljem našim Bogom, koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine. Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek - Krist Isus, koji sebe samoga dade kao otkup za sve.'' (1 Tim 2, 1-5)
Izvlačimo li iz gornje perikope zaključak da je Pavlova poanta kako nitko osim Isusa ne može sudjelovati u posredničkoj službi molitve, prije svega se protivimo pozivu na uzajamno pomaganje u molitvi, a potom promašujemo samu bit govora o Isusu Kristu kao jednom posredniku. Sv. Pavao ne koristi ovu sintagmu u isključnm smislu, već uključnom – poziva sve kršćane da sudjeluju u Kristovoj službi, na izgradnju njegove Crkve i proslavu Božjeg imena. Pored svega navedenog u članku, dva mjesta na izričit način spominju posredovanje milosti od strane ljudi, čime se nipošto ne zamjenjuje Kristovu službu, već potvrđuje:
''A i vi ćete nam pomagati molitvom da bi mnogi za nas zahvaljivali Bogu na milosti koja nam je darovana posredovanjem mnogih.'' (2 Kor 1,11)
''Tako ćete se u svemu obogatiti za svakovrsnu darežljivost koja se, našim posredovanjem, izvija u zahvalnicu Bogu.'' (2 Kor 9,11)
Doista, jedno je savršeno posredništvo koje proizlaze iz čina otkupljenja, a sekundarne je naravi svako drugo posredništvo molitve kojime Bog hoće da štujući ime Njegovih prijatelja – svetaca, osobitim načinom slavimo Njega samoga. Ovo proizlazi iz odnosa neizmjerne ljubavi između Boga i svetih koji pripadaju Njegovom imenu. Otac ispunjen evanđeoskom ljubavlju koja svjedoči do kraja, osjeća radost kod poštivanja njegovih ukućana. Koliko li će više naš nebeski Otac na čiju smo sliku stvoreni, čija ljubav seže do granice da je poslao svog Sina Jedinorođenca da smrću otkupi naše grijehe, osjećati radost kad poštujemo Njegove prijatelje!
I kao što je Jošua iskazao čast Božjem poslaniku (Jš 5, 13-15), a prorok Danijel nebeskom anđelu Gabrijelu koji mu je priopćio eshatološke tajne (Dn 8, 15-17), tako i mi činimo Bogu ugodno djelo štovanjem Njegovih slugu. Oni poput Mojsija i Samuela mogu snagom svog zagovora odvratiti lice Božje od naših grijeha (Jr 15,1), prinoseći poput Rafaela molitvu pred prijestolje Gospodnje (Tob 12, 12-16), jer molitva pravednika vrlo je djelotvorna (Jak 5,16). To je vjera apostola, vjera njihovih nasljadnika, vjera koju u kontinuitetu ispovijeda Katolička crkva po Predaji svetih apostolskih muževa.
