Katolička Hrvatska
utorak, 26.01.2021.
Sveta zemlja Hrvatska
Ima jedna zemlja najljepša na svijetu,
S tisuću otoka, s tisuće planina,
Ljepše od nje nema na ovom planetu,
Hrvatskome narodu to je domovina!
Na istočne obale mora Jadranskoga,
U stoljeću sedmom stigoše Hrvati,
Iz dalekog svijeta, roda povijesnoga,
Zemlju će novu Hrvatskom nazvati.
Diljem zemlje ove brojne rijeke teku,
Do plodnih ravnica planinski su lanci,
Vraćaju nas tamo u zemlju daleku,
Gdje su pređi davni bili Kanaanci...
Polja i jezera svih godišnjih dana,
Ovu zemlju lijepu još ljepšaju više,
S vrhovima planinskim sve do Alana,
Koje brišu bure, snijegovi i kiše.
A kad svibanj dođe i proljeće cvjeta,
Iznad zemlje ove galebovi kruže,
Ljepše zemlje nema u cijeloga svijeta,
Gdje poju slavuji, gdje mirišu ruže...
Zemlju lijepu svoju svi Hrvati vole,
Kroz stoljeća duga brane je u krvi,
Sa mačem u ruci svom se Bogu mole,
Po viteštvu ratnom Hrvati su prvi.
Na bojnome polju s krunicom u ruci,
Hrvati su vodili tisuće megdana,
Poraženi tu su Osmanlije-Turci,
Tuđinci brojni sve do Džingis Kana.
S Hrvatima stalno Marija je bdila,
Isusova Majka, Kraljica Hrvata!
Zbog toga Hrvati ratnička su sila!
Što svjedoče pobjede Domovinskog rata.
Od kada se znade, zovu se Hrvati,
Najstarije ime europskog naroda,
Tako smo se zvali, tako ćmo se zvati!
Dok na Zemlji bude ljudi ispod svoda.
Hrvatska je zemlja uzvišeno sveta!
To svjedoče grobovi brojnih mučenika,
Po Hrvatskoj Gospa stoluje i šeta...
Hrvatska je zemlja Kristovih vjernika!
Mate Ćavar, Stepinčevo 2004.
Širokobriješkim Mučenicima u spomen!
Ima jedna Crkva od živog kamena,
Podignuta znojem vjernih neimara,
Bazilika sveta, povijesnog znamena,
Isklesana rukama hrvatskih zidara.
Iz temelja čvrstog ona k Nebu strši,
Iako je tukoše stotine granata,
Ona snagom Božjom sve dušmane skrši,
Sazdane u zloći drugog svjetskog rata.
Crkva je ova krvlju zalivena,
Sedmoga veljače četrdeset pete,
Grobnica je u njoj s trideset imena,
Tu njihove kosti počivaju svete.
Mučenici ovi, Franjevci su bili,
Služili su Bogu i narodu svome,
Samo zbog toga, sve su ih pobili,
Da ubiju dušu rodu hrvatskome...
Iz njihove krvi novo cvijeće cvjeta,
U crkvi ovoj mole se ljudi,
Hodočaste vjernici iz cijeloga svijeta,
Mučenici naši, hvala Vam budi!
Na nebu Vi se molite za nas,
Za narod hrvatski i zemlju Hrvata,
Za zemaljsku radost i nebeski spas,
U ljubavi i miru bez mržnji i rata.
Uz pedeset i osmu obljetnicu
Širokobrijeških Mučenika - Mate Ćavar
Uskrslome Kristu
O Bože, stvoritelju svijeta,
Poslao si Sina na Zemlju ovu,
Puninom vremena, nakon dugih ljeta,
Otpočeo s Kristom našu eru Novu.
Žalio nisi njegove muke,
Ni smrti na onom križu golgotskome,
S čavlima oštrim probodene ruke,
Kao i sve druge patnje Sinu svome.
A Isus Očev miljenik je bio!
Za kojega reče - 'sva moja milina',
U rijeci Jordanu kada je krstio,
Krstitelj Ivan, Božjega Sina.
To je bilo zato da svi ljudi znaju,
Kako život ovaj nije bez razloga,
Ljudi na Zemlji, smrću ne prestaju,
Jer ih čeka Nebo Trojedinog Boga.
Molimo se Tebi, Isuse Kriste!
Prijatelju dragi, svih ljudi svijeta!
Molbe su naše uzvišeno čiste,
Da ljubav tvoja u nama procvjeta.
Čekamo na riječi - dolaska tvoga!
Obećanje svoje ti ćeš ispuniti,
Vjerujemo čvrsto u našega Boga!
Kraljevstvo Božje na Zemlji će biti!
Spasitelja drugoga na Zemlji nema!
Samo se po Kristu Bogu-Ocu ide,
Vjernicima svetim Nebo radost sprema,
Što zemaljske oči ne mogu da vide!
Dođi čim prije, Kriste naš Bože!
K ljudima ovim, patnje i rana...
Bez uskrslog Krista spasit se ne može,
Ni jedna Duša sa zemaljskih strana.
Dođi na Zemlju, zaliječi nam boli,
Čovječanstvo čeka obećane dane,
Hrvatski narod posebno te moli,
Da Kraljevstvo Božje ljudima svane.
Molimo se tebi, Isuse Kriste,
Vjerujemo u te, Božjega Sina,
Rođenog od Majke - Marije Prečiste!
Da nam budeš put, život i istina!
Za Uskrs 2004. godine, Mate Ćavar
Svetome Ocu Papi - za novi Rođendan!
Naš Oče Sveti, Hrvati Vas vole,
Najdraži Sine zemljine planete,
Za zdravlje Vaše, žarko se mole,
Šaljući Vam drage rođendanske sjete.
Sretan Vam bio Rođendan novi!
Kada Vas je Majka na svijet dala,
Providnosti to su Božji snovi,
Za dolazak Vaš, najveća mu hvala!
Kliču Vam Hrvati, stari i mladi!
Pripadnici svete vjere Isusove,
Raduju se s Vama Uskrsnuloj Nadi,
Životu novome, nakon zemlje ove...
Neka Vam cvjeta proljetno cvijeće,
Stoljeća novog, novi ideali,
Dvadeset i prvo Vaše je stoljeće,
Kojemu nadu Vi ste snažnu dali.
Hrvati Vas vole, Hrvatska Vas zove,
Ovaj narod drevni, iza Karpata,
Želeći Vaše posjete nam nove,
Petra naših dana, u zemlji Hrvata!
Na plavom Jadranu, sreli smo Krista,
Na istočnoj obali, pješčanoga žala,
Na "predziđu" ovdje bili smo zaista,
Petrova Stolica tako nas nazvala...
Živjeli nam dugo, Papa najdraži,
Bili smo s Vama, bit ćemo do kraja!
Ostat ćemo ovdje kao na straži,
Do Kristova dolaska i njegova Raja.
Za novi Rođendan, 2004. godine,
Ivana Pavla Drugoga - Woytile!
Mate Ćavar (12.4.2004)
Isuse, povedi me!
Dok Zemlja ova čudesna se vrti,
Ja po njoj gazim životni put,
Na kraju kojeg čeka sudba smrti,
Život mi ovaj zaista je krut.
Na maršu ovom izdaje me snaga,
Isuse dobri, ruku mi daj!
U Tebi jedino moja je sva nada,
Jer Ti si svega početak i kraj.
Dolinom suznom moje srce jeca,
Pod teretom padam, bez Tvoga skuta,
U Tebi imam dobrog Cirenca,
Koji me diže svakoga puta…
U životu hoću ja slijediti Tebe,
Isuse, svojom snagom, povedi me!
U bespuću ovom sretno vidim sebe,
Sve dok mi usne šapću Tvoje ime.
Ti si mi snaga, put života moga,
U Tebi su Kriste žudnje mojih snova,
Jer Ti si Isuse, Sin Oca-Boga,
Alfa i Omega beskrajnih vijekova.
Na životnom putu oluja se sprema,
Od karata kule zemaljske se ruše,
Bez Tebe Isuse, života nema,
Nit spokojnog mira ove moje duše…
Ja želim Isuse samo s Tobom poći,
Noseći u duši Tvoje sveto ime,
Dolinom zemaljskom tamne su noći…
Ja te glasno molim! Povedi me!
Mate Ćavar
Marijo sveta, Kraljice Hrvata!
Marijo sveta, kraljice Hrvata,
Kristova mati Božjega sina,
Krunismo tebe krunom od zlata,
Čuvaj svoj narod s nebeskih visina.
Predio svaki domovine naše,
Hrvatske ravnice, planine i more,
Navijeke s tobom Hrvati ostaše,
Valovi se njišu, rijeke žubore...
Ti si naše sunce što sa neba grije,
Svitanja naših, divno praskozorje,
Milostima tvojim ništa ravno nije.
Marije Bistrice, tvoje Međugorje...
Pobjednice Sinjska, ratnika slavnih,
Čuvarice vjerna roda hrvatskoga,
Pomoćnice naša od stoljeća davnih,
Majko naše vjere, majko našeg Boga!
Molimo se tebi kroz sve naraštaje,
Od kada sretosmo Krista sina tvoga,
Od stoljeća sedmog naša vjera traje,
Naroda tvoga, roda hrvatskoga!
Ostani s nama sve do kraja svijeta,
Kraljice Hrvatska, Isusova Mati,
Ti si naša snaga, naša Gospa sveta,
Budi vječno s nama, mole te Hrvati!
Gospino Uznesenje, 2009.g.
Mate Ćavar
ponedjeljak, 11.05.2020.
Hrvatice, budi mati!
Tako vrijedna, tako draga,
U ljubavi odgojena…
U tebi je čudna snaga,
Hrvatice bezimena.
Iz tvog srca ljubav grije,
Iz očiju plamen zrači,
U utrobi život vrije…
Na svijetu od sveg jači!
Nova djeca, novi ljudi!
To je ponos, to je snaga!
Hrvatice, budi mati!
Vječno mlada, vječno draga!
Hrvatice, budi mati!
Rađaj djecu svu začetu!
Majkom će te ona zvati,
Najčasnija riječ na svijetu!
Potomke nam rađaj nove,
Budi vječno divna, mlada!
Domovina tebe zove…
Sad više no ikada…
Nema zemlje na svijetu,
Gdje potomstva nije tvoga,
Ko pčele smo po cvijetu,
Našeg roda hrvatskoga.
Rodilja si nama bila,
Vječno će te poštivati
Narod, kom si tako mila,
Hrvatice, budi Mati!!!
Mate Ćavar
četvrtak, 11.02.2016.
Uz blagdan Gospe Lurdske
Sa mostova Gave!
Teče tiha, bistra rijeka,
Kroz središte mjesta Lurda,
Nosi ime pamtivijeka,
Svježa Gava što krivuda.
Padine su njene blage,
Plodni brijegi i ravnice,
Ove rijeke svima drage,
Od dolaska Bernardice.
Sa četrnaest svojih ljeta,
Zbog Gospinih ukazanja,
Djevojčica posta sveta,
Čije ime svud odzvanja.
Tu je špilja Massabielle,
Gdje je Gospa prebivala,
Pod odjećom boje bijele,
Bernardici svetost dala.
Bezgrješno sam ja začeće,
Djevojčici ime dade,
Bernardica puna sreće,
Sada pravo ime znade.
Tu je vrelo proključalo,
Voda bistra iz njeg vrije,
Tisućama zdravlje dalo,
Tu Gospina milost grije!
Milijuni ljudi kreću,
Hodočaste sa svih strana,
Ozdravljenja traže sreću,
Godinama svakog dana.
Kupaju se, vodu piju,
Mole Gospu, njenog Sina,
Da se Božjom snagom griju,
Koja stiže sa visina!
Kad ćeš Gospe opet doći,
Na prostore neke nove,
Kad ćemo te vidjet moći,
Cijelo mnoštvo ljudsko zove.
Sveta Gospe Lurda svoga,
Gualdalupe i Fatime,
Međugorja Hrvatskoga,
Marijine Kraljevine.
Sveta Majko s nama budi,
Do svršetka zemlje ove,
Bespomoćni mi smo ljudi,
Čovječanstvo moli, zove.
Bernardica sveta sniva,
U okrilju Crkve svoje,
U srcima tako ziva,
I poticaj svima to je!
Mate Ćavar
ponedjeljak, 08.02.2016.
RODNOM ZAVIČAJU
O rodni moj kraju,
Kršni Široki Briježe,
Neka svuda znaju,
Za te me sve veže!
Ja sam sin tvoj
I pjevam ti ponosno stoj!
Padine tvoje strme,
Polja, doline, rijeke,
Planine gole, crne,
Volim i volit ću navijeke!
Ko sunce što te grije i sja,
Ko grobove tvojih sinova!
Oaza ti si prava,
U kojoj vječno proljeće rudi,
Naselja tvoja, duhom su zdrava,
Iz kojih niču, ratnici, ljudi,
Domovinu žarko što vole,
I kopno i more i otoke gole...
U tebi prvi opazih sjaj,
Ljetnoga dana sunčanu žegu,
I prvo što vidjeh bio je taj,
Velebni zvonik na Brijegu!
Zvonite zvona Širokog Brijega
Zvonite vječno jače od svega!
U Širokom Brijegu 1954. godine
U vrijeme zabrane imena Širokom Brijegu.
(Objavljena u "Kršnom zavičaju")
(pročitana na njegovoj sahrani u Širokom Brijegu - 1. subota, 6.2.2016)
Najdraža rijeka
Hladna, modra rijeka, vrije iz kamena,
Kap joj svaka kao suza čista,
Za me na svijetu, ljepše rijeke nema,
U životu mome ona tako blista.
Gutljaje prve iz tebe sam pio,
Oni su mi dali, jakosti, čvrstine,
U tebi se kupah, tobom se krstio,
Iz utrobe kršne, majke Domovine.
Osjetilim mojim tvoj se žubor čuje,
Samotnih šetnji, moja ljubav prva,
Ma kako daleko, Borak odjekuje,
Čut ću ga i onda, kad me život shrva.
Dubokim kanjonom bure huče, brišu,
U liticam surim, laste, golubovi,
Vrbe se viju, jablanovi njišu,
S visokih visina, kamenje se ori...
Mladosti vječnom, šumi, teče, pada,
Najljepša meni rijeka svijeta,
Ljepša od Nila, Amazone, Kolorada...
Lištico moja, ponosna, sveta!
U krilu tvome, ljubav se rađa,
Djetinjstva, dječaštva i mladosti rane,
Za tobom žeđam, od nektara slađa !
Trajno me vraćaš u najmlađe dane...
Mate Ćavar
(Napisana u Beču, objavljena u "Kršnom zavičaju")
(pjesma pročitana na njegovoj sahrani u Širokom Brijegu, na 1. subotu, 6.2.2016)
