O rodni moj kraju,
Kršni Široki Briježe,
Neka svuda znaju,
Za te me sve veže!
Ja sam sin tvoj
I pjevam ti ponosno stoj!
Padine tvoje strme,
Polja, doline, rijeke,
Planine gole, crne,
Volim i volit ću navijeke!
Ko sunce što te grije i sja,
Ko grobove tvojih sinova!
Oaza ti si prava,
U kojoj vječno proljeće rudi,
Naselja tvoja, duhom su zdrava,
Iz kojih niču, ratnici, ljudi,
Domovinu žarko što vole,
I kopno i more i otoke gole...
U tebi prvi opazih sjaj,
Ljetnoga dana sunčanu žegu,
I prvo što vidjeh bio je taj,
Velebni zvonik na Brijegu!
Zvonite zvona Širokog Brijega
Zvonite vječno jače od svega!
U Širokom Brijegu 1954. godine
U vrijeme zabrane imena Širokom Brijegu.
(Objavljena u "Kršnom zavičaju")
(pročitana na njegovoj sahrani u Širokom Brijegu - 1. subota, 6.2.2016)
Post je objavljen 08.02.2016. u 07:41 sati.