srijeda, 03.11.2004.
Buđenje
Nikada do sad progledao nisam očima nesretnika , neželim gledati očima nesretnika .
Problemi u životu dolaze i prolaze a ono što ostaje smo mi jači no ikad ili slabiji no ikad. Mene je život naučio da sve je prolazno i jedino važno u svemu smo mi . Ponekad se pitam gdje sam zagubio neke momente ,da li sam ih sam podsvijesno odbacio kao nevažne ili je to sam prirodni proces zaborava? Iako neželim, još uvijek polako prihvaćam činjenicu da moja ljubav je možda slijepa .Možda je ipak vrijeme da se probudim da prihvatim i drugu stranu medalje .Nepopravljivi optimist ,kakav sam sam,nikada neće prihvatiti činjenicu da u životu i nije sve tako ružičasto .Ipak ponekad se dogodi buđenje. Možda mi ovo buđenje pomogne da shvatim . Oduvijek sam živio voli i biti češ voljen , želi sreću i biti češ sretan ali jedino što je zasigurno da u svemu moraš biti strpljiv, beskrajno strpljiv. Jedino sa velikim strpljenjem sav tvoj trud i želja za srečom biti nagrađena ,ali nikad potpuno . Uvijek se pojavi dašak nepotpunosti ,iako meni samom treba vjetar sreče koji če me podignuti bar malo . Ipak mi dobro dođe buđenje .... |
