Dnevnik volonterskog zatvorenika 2
01.02.2019., petak
|
Polako nestaje i zadnja tuga Kojom si vladao. Okovana robinja gleda licem u dan I osljepljuje Njezina je sloboda Obajsana istim okovima Gotovo desetljetne tamnice, O čemu je sanjala? Tko zna, možda smo stvoreni Da čeznemo za vlastitim krvnicima? I tko zna, Što je istinska sloboda, Kakva je okusa? Pijemo li s istoga izvora Omrznutu vodu što gasi sve strasti. A što jojsad preostaje nego Leći i sanjati one iste obasjane snove. |
